Tomislav Lerotić u Kaštelima: “Kakva je to pervertirana održivost koja se zasniva na gorivu iz smeća, a ne/dovoljna količina goriva osigurava se poticanjem stvaranja smeća!?”

U prostorijama udruge Trokut mladih Kaštela u Kaštel Gomilici, u organizaciji građanske inicijative GIZZO – Kaštelanski zaljev, 6. studenog 2011. godine, Tomislav Lerotić održao je predavanje o gospodarenju otpadom.

Ovom prezentacijom Lerotić je zainteresiranima o problemu suspaljivanja opasnog i komunalnog otpada u cementarama obrazložio pozadinu argumenata kojima se suprostavlja suspaljivanju opasnog i komunalnog otpada u cementarama kao prilog „održivom razvoju“ i kvalitetnijem suživotu u svrhu očuvanja radnih mjesta.

“Gospodarenje otpadom u Hrvatskoj, a tako i  u Kaštelima sustavno se ignoriralo. Ignorirao se relativno dobar Zakon o otpadu, a ponašali smo se kao da imamo Zakon o smeću, pa uglavnom gospodarimo smećem; stvaramo smeće u svojim domaćinstvima, a na ulicama se nalaze uglavnom kante za smeće, manje ili pojedinačno poneki spremnik za odvojeno prikupljanje otpada.  Zbog toga najveći dio, oko 95% tog smeća, bacamo na neprimjerena ilegalna odlagališta smeća Karepovac, Plano, Kukuzovac, Jezerac, Borovik na o. Šolti …. Toleriramo da se opasni otpad miješa i odlaže s komunalnim otpadom (što nije dopušteno) … ne poštujemo osnovana načela gospodarenja otpadom i neprestano se bavimo posljedicama umjesto uzrocima.

Uzrok je smeće koje svakodnevno nepotrebno stvaramo. Svi mi smo krivci, a prije svega čelnici JLS (Jedinice lokalne samouprave) u čijoj nadležnosti  briga o komunalnom otpadu, postavljanje sustava za odvojeno prikupljanje, izgradnja kompostane, programi izbjegavanja i smanjenja smeća, naplata odvoza smeća prema količini po načelu „onečišćivač plaća“. Dok sami sebi ne priznamo da krivo radimo i ako ne odlučimo raditi drugačije, piromanski lobi cementne industrije nuditi će svoje peći za „zbrinjavanje“ našeg smeća.

„Zbrinjavanjem“ našeg nereda cementna industrija može dobro zaraditi. Strpljivo su čekali ovaj trenutak da nam ponude svoje „održive“ usluge. Temelji odluci o suspaljivanju otpada u cementarama postavljeni su davne 2001. god. kada je Readymix (bivši Dalmacijacement) zatražio i dobio dopuštenje da s tekućeg prijeđe na kruto gorivo, i tada, u isto vrijeme, ne slučajno, planirao se  koncept „gospodarenja otpadom“ u  regionalnom centru za gospodarenje otpadom u Lećevici.

Unatoč upozoravanju, mnogi tada nisu htjeli/željeli čuti za vezu između cementne industrije i  centra u Lećevici. 

Logičan slijed stvari:
Od otvaranja Karepovca 1964. god. nije se radilo na sustavnom smanjenju količine otpada. U Splitu su se od tada do danas spremnici za odvojeno prikupljanje postavljali tempom od 10 kom godišnje, a u Kaštelima manje od 1 spremnik godišnje. To nas je dovelo u prednapuljsko stanje i svaki odgovorni ministar ili ministrica kojemu je stalo do našega zdravlja već davno bi zabranio odlaganje na Karepovcu, Planom, Kukuzovcu… i u hitrom postupku naložio postupanje prema Zakonu o otpadu i usvojenim Planovima gospodarenja otpadom. To je ministrica Dropulić 2004. god., prepadnuta gomilama smeća na ulicama Makarske i najavila te ubrzo nakon toga od istog odustala. Prestrašila se provedbe Zakona o otpadu i funkcioniranja pravne države!? Na zadovoljstvo cementne industrije koja je strpljivo čekala  da preuzme ulogu glavnog škovacina i zapali što se zapaliti da pod imenom dopunsko gorivo, u svrhu smanjenja CO2 emisija, kao doprinos  održivom razvoju.

Da je cementnom lobiju i njihovim poslušnicima manje stalo do profita, a više do našeg zdravlja i održivosti, ne bi se registrirali za spaljivanje opasnog otpada, komunalnog RDF smeća, komine, itd. , već bi ponudili ispravan i prihvatljiv način gospodarenjem otpadom koji se ne zasniva na uništavanju sekundarnih sirovina postupcima (su)spaljivanja, tj na tvz. termičkoj obradi otpada. To bi im garantiralo sigurnija i kvalitetnija radna mjesta i harmoničniji suživot s okruženjem, bez dodatnih štetnih emisija.

Tvrdnje cementne industrije o održivosti (su)spaljivanja u pogonima koji imaju samo filtre za djelomično smanjenje prašine lako se daju osporiti.

Npr. stari papir čini oko trećinu komunalnog otpada i više od pola tvz. gorivog dijela otpada kojeg žele suspaljivati. Stari papir se može do sedam puta reciklirati, s samo jednom spaliti.

Može li (su)spaljivanje  papira biti  održivije od sedmokratnog  recikliranja (posljednji reciklat je toaletni papir)? Na Karepovac se dnevno baci oko 100 tona starog papira, a u Hrvatsku se uvozi stari papir za potrebe papirne industrije.

Argumenti o održivosti (su)spaljivanju otpada prozirni su i prodaju se uz slastice, kobasice i gazirana napitke posjetiteljima edukativnih otvorenih vrata u cementarama.

Naša zajednička pogreška je što smo se godinama dali zaglupljivati argumentima neodgovorne politike,  uvredljivim izjavama vizionara da smo nesposobni za odvojeno prikupljanje, da smo Mediteranci i da je samo 5% Splićana spremno odvojeno prikupljati otpad, da je postotak od  40% odvojenog otpada iluzija. Pritom  pametni gradovi danas odvajaju preko 80% i idu na 100%, oduzimajući argumente cementnoj i inoj piromanskoj mafiji koja pojam održivosti definira isklučivo profitom. U njihovoj kalkulaciji nema troškova zbog  negativnih posljedica na zdravlje, krajobraz, sekundarne sirovine, radna mjesta.

Na nama je da napravimo nužan zaokret kako bi gospodarenje otpadom donijelo korist JLS i svim građanima.

Ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom rješava problem zbrinjavanje otpada i ne  stvara dodatne probleme, stvara radna mjesta, donosi korist pojedincima i zajednici, dok  koncept koji se zasniva na centrima s mehaničko biološkom obradom i suspaljivanjem u cementarama uništava radna mjesta, uništava sekundarne sirovine onečišćuje okoliš, a profit donosi samo njima.

Ekološki zasnovan sustava gospodarenja otpadom odvojenim prikupljanjem i kompostiranjem biootpada omogućuje i proizvodnju zdravije hrane u eko poljoprivredi o kojoj u predizborno vrijeme na sva usta govore političara svih boja.

Na nama je odluka: održivo gospodarenje komunalnim otpadom, radna mjesta i manje konfliktnih situacija  ili neodrživo (su)spaljivanje praćeno štetnim emisijama uz uobičajena protivljenja suspaljivanju. Nismo čuli da se netko bunio protiv cementara, u svijetu, koje ne suspaljuju opasan otpad i smeće. Kaštelani su deteljećima trpili prašnu iz cementara.
Moraju li sada isto tako trpiti suspaljivanje opasnog i komunalnog smeća, pa i onog iz uvoza, ako ne budemo proizvodili dovoljno vlastitog.

Kakva je to pervertirana održivost koja se zasniva na gorivu iz smeća, a ne/dovoljna količina  goriva osigurava se poticanjem stvaranja smeća!?” – završio je  Lerotić pitajući se.

U članku na linku niže pročitajte 11 LAŽI u koje nas je profesor uputio tijekom predavanja:

Laži i zablude piromana

4 responses to “Tomislav Lerotić u Kaštelima: “Kakva je to pervertirana održivost koja se zasniva na gorivu iz smeća, a ne/dovoljna količina goriva osigurava se poticanjem stvaranja smeća!?””

  1. CROATIAN CENTER of RENEWABLE ENERGY SOURCES says :

    Tomislav Lerotić – R.I.P.

    Neka ti je laka Hrvatska zemlja.

    Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: