Termoelektrana na ugljen, Kaštelanski zaljev

Istraživanja prirodne radioaktivnosti uz poznate izvore zagađenja, bilo da se radi o prirodno povišenoj radioaktivnosti određenog područja ili o tehnološki povišenoj prirodnoj radioaktivnosti, provode se već nekoliko desetljeća u Jedinici za zaštitu od zračenja Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu. 

Saznanja o tehnološki povišenoj prirodnoj radioaktivnosti omogućila su dosadašnja istraživanja radioaktivnosti u blizini termoelektrana na ugljen i tvornice mineralnih gnojiva. Svi ugljeni i fosfatne rude sadržavaju prirodnu radioaktivnost, članove uranova i torijeva prirodnoga radioaktivnog niza. Iskorištavanjem tih sirovina, ugljeni u termoelektrani i fosfatne rude u proizvodnji mineralnih gnojiva koncentriraju u sebi sadržanu radioaktivnost u čvrstom ostatku procesa kojemu su podvrgnute. Posljedično je koncentracija prirodnih radionuklida u otpadu nekoliko puta veča nego što su koncentracije prirodnih radionuklida inaće prisutnih u okolišu, osobito u okolnome tlu. Sav se otpad iz proizvodnje odlaže na odlagališta, ondje se gomila i prisutni prirodni radionuklidi zbog dugog vremena poluraspada (npr. 226Ra: T1/2=1600 godina) ostaju trajna prijetnja okolišu.

Rezultati znanstvenih spoznaja iskorišteni su prilikom sanacije odlagališta pepela i šljake, a poslužili su i u izradi kriterija pri odabiru uvoznih sirovina. Izmjerene koncentracije prirodnih radionuklida uvoznih energetskih ugljena, koji se danas rabe u termoelektrani na ugljen, pokazuju povoljniji omjer prirodnih radionuklida tako da je sav otpadni pepeo podoban za uporabu u graditeljstvu odnosno u cementnoj industriji.

Istraživanja radioaktivnosti, bilo da se radi o tehnološki povišenoj prirodnoj radioaktivnosti koja uključuje i utjecaj rada termoelektrane na ugljen i
tvornice umjetnih mineralnih gnojiva, ili o prirodno povišenoj radioaktivnosti određenog područja, provode se u Jedinici za zaštitu od zraćenja Instituta
za medicinska istraživanja u Zagrebu od 1963. godine.

Na temelju dugogodišnjeg pračenja, a u sprezi s razvojem znanstvene spoznaje i porastom ekološke osviještenosti, ustanovljena su na teritoriju  Republike Hrvatske područja koja zahtijevaju izuzetnu pažnju, gdje radioaktivnost u velikoj mjeri ovisi o proizvodnji. To su TE Plomin, Inavinil u Kaštelanskom zaljevu i Tvornica mineralnih gnojiva, Kutina. Na tim lokalitetima odlaganje otpada s karakteristikom dugotrajne izloženosti zračenju koje se ne bi ni pojavilo bez ljudske djelatnosti (tehnološki uvjetovana prirodna radioaktivnost), potencijalni je rizik zbog nekoliko razloga: zbog specifičnosti zemljopisnog položaja tih lokaliteta, naseljenosti, gospodarskog značenja, turizma, utjecaja na širi okoliš i prirodnih osobina područja.

Termoelektrana na ugljen, Kaštelanski zaljev 

Na području Kaštelanskog zaljeva smještena je termoelektrana na ugljen za potrebe nekadašnje tvornice Inavinil. Prikupljanje pepela i šljake u krugu tvornice počinje od 1950-ih godina. Na to područje dopreman je i otpadni materijal iz ostalih termoelektrana koje su rabile ugljene s povišenom prirodnom radioaktivnosti.

Sedamdesetih godina provedena je temeljita stručna sanacija kojom je trajno sanirano odlagalište unutar tvorničkoga kruga. Pri sanaciji je najprije napravljena postelja od suhozida, a na nju je postavljena plastična folija na koju je nasut prikupljeni otpadni materijal. Na površinu je položena plastična
folija, rubovi su zavareni, a cijelo odlagalište prekriveno je slojem gline i nasuto humusom te zasijano travom. Zabranjen je svaki daljnji zahvat na pokrovnom sloju koji bi narušio strukturu zaštitnog sloja. Neinvazivne
metode kontrole područja provedene na odlagalištu pokazale su da su zaštitni radovi sanacije djelotvorni.
Drugim riječima, postignuto je da se prirodna radioaktivnost na zaštićenom odlagalištu pepela i šljake svela na vrijednost prirodne radioaktivnosti u okolnim tlima. Međutim, poslije se uz sanirano odlagalište počeo nasipavati prostor između tvornice i mora, za što je iskorišten otpadni materijal, pepeo i
šljaka iz tvorničke termoelektrane koja je nastavila rabiti ugljene (dinaridski i bosanski) povišenih koncentracija prirodne radioaktivnosti. Tako je, uz dobro sanirano staro odlagalište, nastalo novo, neuređeno odlagalište pepela i šljake, s neujednačenim sastavom odloženog materijala, velikim oscilacijama u koncentraciji radionuklida i bez definiranih granica, jer su neki dijelovi novog odlagališta nastali nasipavanjem u more.
Prema procjenama, na površini od 18.000 m2 odloženo je oko 50.000 tona pepela i šljake. Od kraja sedamdesetih provodilo se uzorkovanje ugljena rabljenog u termoelektrani tvornice te produkata izgaranja.

Krajem 1980-ih uvode se i provode redovita insitu gamaspektrometrijska mjerenja na mreži točaka tvorničkoga kruga.

Izdvojena je lokacija na novonasipavanom odlagalištu na kojoj je izmjerena maksimalna brzina apsorbirane doze. Sve su vrijednosti prikazane u usporedbi s vrijednostima izvan kruga tvornice.

Uzorkovana je i voda iz taložnice, more na nekoliko mjesta duž obale iz okruženja tvorničkoga kruga te morski bioindikatorski organizmi (školjke). Prema dosadašnjim mjerenjima aktivnosti radionuklida u odlaganim materijalima, na pojedinim dijelovima odlagališta postoje visoke koncentracije radioaktivne tvari. Zbog izravnog kontakta odloženog materijala s morem i blizine gusto naseljenog i turistički atraktivnog područja, nužno je razmotriti sadašnje potrebe zaštite i očuvanja okoliša u najširem smislu, u skladu s raspoloživim mogućnostima. Rezultati istraživanja prirodne radioaktivnosti u području Kaštelanskog zaljeva pokazuju utjecaj odlagališta pepela i šljake na morsku vodu, no kako su vrijednosti koncentracija aktivnosti prirodnih radionuklida u granicama dopuštenih vrijednosti, rad termoelektrane nije izazvao znatno narušavanje morskog ekosistema. Ipak, potrebna je redovita kontrola stanja radioaktivnosti u okolišu područja, mjerenja na terenu, kao i sustavnija uzorkovanja.

Danas je cijelo područje odlagališta zapušteno, a odlagalište je bez redovitoga radiološkog nadzora.

ZAKLJUČAK

Za nadzor odlagališta koje karakterizira materijal s tehnološki povišenom koncentracijom prirodnih radionuklida (TENORM) i za eventualno upravljanje rizikom koji takva odlagališta mogu predstavljati za ljude i okoliš, najvažnije je poznavati suvremene standarde radiološke sigurnosti i ukupnu efektivnu dozu zračenja za najugroženije pojedince u populaciji. Zakon o zaštiti od ionizirajuæih zračenja s pravilnicima (3-5) koji ga slijede definira radioaktivne tvari ispod graničnih vrijednosti koncentracija aktivnosti ispod kojih se radionuklidi izuzimaju iz nadzora. Istodobno, postojećom zakonskom regulativom nisu definirani uvjeti pod kojima se radioaktivne tvari pod nadzorom mogu trajno odlagati, kao ni postupanja s materijalom kojemu je tehnološkim postupcima povišena prirodna radioaktivnost. To otvara prostor različitim neprimjerenim načinima zbrinjavanja otpadnog materijala koji s tehnološki povišenom koncentracijom radionuklida (TENORM) zahtijeva stalni radiološki nadzor radi poduzimanja mjera u skladu s najboljim, znanstveno provjerenim, iskustvima i iz drugih zemalja. – Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb, Hrvatska u srpnju 2006.

Marović G, et al. RADIOACTIVE WASTE FROM POWER AND FERTILISER PRODUCTION
Arh Hig Rada Toksikol 2006;57:333-338

rukopis_9_Arhiv_3_2006

One response to “Termoelektrana na ugljen, Kaštelanski zaljev”

  1. bala mala says :

    ma daj??

    Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: