Znanstvenici upozoravaju – Na odlagalištu u Kaštelima odložene su radioaktivne tvari koje bi trebale biti pod nadzorom

Na stranicama Hrvatske znanstvene bibliografije objavljen je  Zbornik radova iz područja Fizika, Geoznanost, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita autora Delka Barišića, Gordane Marović i Jasminke Senčar koji su analizirali problem pepela i šljake nastalih izgaranjem ugljena u Kaštelanskom zaljevu, te svoj znanstveni rad iznijeli na 1. Hrvatskoj konferenciji ekoinženjerstva 2002. koji se održao na Plitvičkim jezerima, 22-24.10.2002. godine.

U nastavku pročitajte sažetak znanstvenog rada.

Sažetak:

Svi ugljeni sadrže prirodne radionuklide u različitim koncentracijama. Ugljeni koji su nastajali u uvjetima karbonatnog okoliša redovito sadržavaju povišene koncentracije radionuklida uranovog raspadnog niza. Sagorijevanjem ugljena dolazi do koncentriranja prisutnih radionuklida u čvrstim ostacima sagorijevanja (šljaka, pepeo ili leteći pepeo). Ovisno o udjelu nesagorivog ostatka u ugljenima, aktivnosti prirodnih radionuklida u čvrstim ostacima sagorijevanja mogu biti povišene i do desetak puta u odnosu na aktivnosti u ugljenu. Prilikom sagorijevanju velikih količina ugljena, primjerice u termoenergetskim postrojenjima, odlaganje čvrstih ostataka sagorijevanja s povišenom radioaktivnošću može predstavljati ozbiljniji ekološki problem zbog tehnološkim postupcima povišene prirodne radioaktivnosti. Zakon o zaštiti od ionizirajućih zračenja [1] odnosno pripadajući Pravilnik [2] definira radioaktivne tvari na temelju graničnih vrijednosti koncentracija aktivnosti ispod kojih se takve tvari izuzimaju iz nadzora. Istovremeno, postojećom zakonskom regulativom nisu definirani uvjeti pod kojima se radioaktivne tvari pod nadzorom mogu trajno odlagati, kao ni postupanje s tvarima u kojima je, tehnološkim postupcima, povišena prirodna radioaktivnost. To otvara prostor različitim, ponekad i neprimjerenim, načinima postupanja s otpadnim materijalima u kojima je prirodna radioaktivnost povišena uslijed tehnoloških postupaka.

Dugogodišnje odlaganje pepela i šljake nastalih sagorijevanjem ugljena u energani nekadašnje tvornice plastičnih materijala “ Jugovinil” u Kaštelima primjer je takvog neprimjerenog postupanja. Tamo je godinama odlagan materijal s tehnološkim postupcima povišenom prirodnom radioaktivnošću, među ostalim i nasipavanjem u more. Dosadašnja mjerenja aktivnosti radionuklida u odlaganim materijalima ukazuju da su na pojedinom dijelovima odlagališta odložene radioaktivne tvari koje bi trebale biti pod nadzorom. Zbog izravnog kontakta odloženog materijala s morem, kao i blizine gusto naseljenog područja turistički atraktivne regije, nužna je razumna daljnja zaštita i očuvanje okoliša u najširem smislu.

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=82359

Tijekom posljednjih desetljeća prošloga stoljeća tadašnja kaštelanska PVC tvornica Jugovinil, odnosno njezin klor-alkalni pogon, u postupku proizvodnje lužine i klora (jer su za elektrolizu kuhinjske soli korištene živine katode) neminovno je zagađivala, osim radnih prostorija pogona, i okoliš većim količinama elementarne žive, koja je s otpadnim vodama dospijevala u more ispred tvornice. Procjenjuje se da je u more ispred tvornice deponirano najmanje 250 pa sve do 500 tona žive. Nije poznato da su ikada poduzimane bilo kakve mjere sanacije tog opasnog podmorskog odlagališta. Zagađenje Kaštelanskog zaljeva živom desetljećima je urgentan ekološki problem naše obale.

O tome i općenito o monitoringu kvalitete čistoće mora govore Dr. sc. Tomislav Zvonarić, znanstveni suradnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, kemičar – oceanolog, koji već dugi niz godina istražuje tu problematiku i koji je nedavno posjetio Minamatu, te Prof. dr. sc. Ivona Marasović, ravnateljica Instituta.

Pročitajte tekst: http://www.inet.hr/itadej/Minamata.htm

Croatica Chemica Acta 2006.

Izvorni znanstveni članak
Živa i radionuklidi u sedimentima Kaštelanskog zaljeva (Hrvatska) – Evaluacija povijesti zagađivanja sedimenata
Nevenka Mikac
Delphine Foucher
Željko Kwokal
Delko Barišić
Sažetak
U sedimentu Kaštelanskog zaljeva u blizini bivše tvornice klor-alkalija (pogon elektrolize tvornice “Jugovinil”) mjereni su živa i radionuklidi (prirodni uran i njegovi raspadni produkti, te umjetni radionuklid 137Cs). Profili radionuklida i žive u sedimentu pokazali su da sediment ispred tvornice predstavlja smjesu prirodnog sedimenta i pepela iz ugljena koji je korišten u tvorničkoj energani. Temeljem dobivenih podataka potvrđena je hipoteza da je pepeo iz tvorničke energane odlagan u obalno more, te je procijenjeno (iz profila 137Cs u sedimentu) da se to dogodilo između 1986. i 1991. godine. Pokazalo se da su podaci o 137Cs u sedimentu vrlo korisni za evaluaciju historijata zagađivanja sedimenta čak i u slučaju tako poremećenih sedimenata. Sugerira se praćenje stanja zagađenja Kaštelanskog zaljeva živom i radionuklidima.
 http://hrcak.srce.hr/2608

Saznajte više:

Saznajte kako je oštećen sanirani pokrov odlagališta radioaktivne šljake u Kaštelanskom zaljevu


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: