UDRUGA BARBARINAC: Pridružimo se prosvjedu protiv spaljivanja smeća u cementarama

srijeda, 23.svibnja 2012

Nekada bi djeca prvo ugledala Stari plac, danas – Onkologiju

Kao nacija, možemo se pohvaliti sa nekoliko značajnih rezultata. Treći na svijetu u nogometu, treći u Europi po broju mladih nezaposlenih, treći u Europi po broju karcinoma…

Specijalizirali smo se dakle, za uzgajanje rakova. Kao i većinu ostalih marikultura, njih je zgodno uzgajati na obali. Valjda je zbog toga Splitsko-dalmatinska županija uvijek pri vrhu po broju oboljelih.

Na žalost, teško je odrediti jedinstven i točan uzrok nastanka pojedinih karcinoma. Osim možda u slučaju azbesta. Taj mineral uzrokuje mezoteliom.Iznimno rijedak oblik raka pluća kojeg se povezuje isključivo uz azbest. U svijetu on u prosjeku dohvati jednog do dva nesretnika na milijun stanovnika. Mi na širem splitskom području imamo na stotine oboljelih.

Udruge su zbog toga podigle krivičnu prijavu Državnom odvjetništvu protiv odgovornih u Salonitu. Priložili smo medicinsku dokumentacija od preko stotinu žrtava koje su radile u tvornici ili su živjele u neposrednoj blizini. DORH-u nije bilo dovoljno da pokrene postupak. Dobili smo odgovor: “Oboljenja nije moguće uzročno-posljedično povezati s tvornicom Salonit. Azbest su mogli udahnuti  i na nekom drugom mjestu“.

Zamislite da je moguće sa sigurnošću potvrditi kako je neki zagađivač u vašem susjedstvu direktno odgovoran za karcinom, kroničnu bolest ili običnu alergiju koju ste dobili Vi ili Vaše dijete?

Prirodni refleks bio bi da prosurfate internetom, informirate se više o eksplozivima i dignete pozdrav zagađivaču.

Željezara ispuštala 13 puta više olova od dozvoljenog

Što je dakle, osim azbesta i “nezdrave” mediteranske prehrane, moglo uzrokovati toliki broj oboljenja na ovom području? Nemoguće je saznati koliko smo otrova nagomilali u organizmu kroz period divlje industrijalizacije. Sigurno je jedino da ćemo posljedice osjećati i u godinama koje slijede. Možemo međutim razgovarati o otrovima kojima smo izloženi sada.

Nitko ne zna što je sve željezara ispuštala u zrak, ali pouzdano znamo kako je na dimnjaku prije tri godine izlazilo 13 puta više olova nego što je to zakonom dopušteno. Olovo između ostalog uzrokuje neplodnost, poremećaje  živčanog sustava (naročito kod djece), krvi (anemija i leukemija) i mozga. On je kumulativni otrov koji se nakuplja u kostima.

Spalionice opasnog otpada u nas se nostalgično nazivaju cementarama. Valjda zbog toga što su se nekoć bavile proizvodnjom cementa. Sada su se specijalizirale za proizvodnju dioksina. Oni se ponekad nazivaju “najotrovnijim umjetnim spojevima”. Nakon duže izloženosti manjim količinama ovih spojeva smanjuje se imunitet organizma. Osim toga,  utječu na živčani sustav, endokrini sustav  i reproduktivne funkcije. Kronična izloženost izaziva nekoliko vrsta raka.

Savršeno jasna poslovna logika

Kažu, cement im više nije isplativ, osim ako istovremeno ne spaljuju opasan otpad. Savršeno nam je jasna poslovna logika. Spaljivanjem opasnog otpada profitne stope rastu. Naravno da im se isplati spaljivati otpad. Opasne dioksine ionako gutaju samo domorodci. Vlasnici su na drugom kraju svijeta, a uprava je u Zagrebu.

Budući da novca nikad dovoljno, tako je našim cementarama potreban i strani otpad. Odlučili su povećati  zaradu tako što će opasan otpad uvoziti iz zemalja u kojima vlade brinu za svoje građane. Te zemlje spremne su iz nekog čudnog razloga platiti da netko drugi spali njihov otpad. Valjda zato jer  ne shvaćaju pravu vrijednost tog „pogonskog goriva“.

Navedimo podatak da kancerogenih željezničkih pragova u Hrvatskoj postoji samo za 100 dana spaljivanja. Francuska i Njemačka imaju višak tih pragova. Zbog toga Vlada RH donosi zakon koji dopušta uvoz takvog otpada, ukoliko se koristi kao “pogonsko gorivo”. I Italija ima problem s otpadom. Za njih bi bilo odlično kada bi u blizini postojala zemlja koja je spremna preuzeti njihov otpad. Idealno bi bilo da se nalazi na obali, jer se brodovima otpad najjeftinije može transportirati.

Na sličan način uvozimo otpadno ulje. Samo u 2010. godini, cementara je spalila 105 000 tona otpadnog ulja. Uglavnom iz uvoza, jer mi ne proizvedemo toliko vlastitog otpadnog ulja. Otpadno ulje zakonom je podijeljeno u tri skupine. Ovisno o razini opasnih spojeva  koji nastaju prilikom spaljivanja. Dopušteno je spaljivati samo ulje prve skupine. S obzirom da ne postoji sustav kontroliranja možemo samo nagađati koje ulje mi spaljujemo. Logika kaže da opasnije ulje donosi više profita, pa je sasvim opravdana pretpostavka da smo spaljivali opasnije ulje.

Premda će netko možda zaključiti drugačije, ali problem nije u industriji. Njemačka je jedna od industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta, pa svejedno poštuje svoje građane, okoliš, ali i zdrav razum.

Slovenci  imaju tvornicu identičnu Salonitu iz Vranjica. Odmah po izlasku iz bivše države, isplatili su odštete oboljelim radnicima i prenamijenili tvornicu tako da više ne koristi azbest kao sirovinu.

Mi uz zanemarivo malo industrije, imamo golem broj karcinoma.

Problem nije toliko u zagađivačima, u njihovoj je prirodi da pokušaju povećati profit zaobilazeći pravila. Problem je u državi koja bi trebala, a ne štiti svoje građane.  Čak i u slučaju kada su zakoni dobri, oni se ne provode zato jer ne postoji učinkovit sustav kontrole.

Industrija može i trebala bi postojati, ali uz poštivanje visokih ekoloških standarda i uvažavajući lokalno stanovništvo. Problem je u tome što smo mi postali toliko deformirano i korumpirano društvo da smo potjerali normalne investitore. Ostali su samo oni koji su uložili u prljavu industriju jer takva ne prolazi u sređenim društvima i oni koji peru novac, uglavnom betoniranjem obale.

Čudna je ljudska psiha. Puno se lakše s distance sažaliti nad sudbinom nekog afričkog ili azijskog naroda. Nacionalne interese prodali su im političari za tak mali dio njihove vrijednosti. Nakon što su pokradeni i rasprodani, prirodni resursi završili su im u stranim koncesijama za sitniš. Vlasnicima profit, a domorodcima tek nekoliko radnih mjesta i zagađenje za sve ostale.

Kada se to Vama dogodi, teško je to prihvatiti i priznati sebi. Put od treće zemlje svijeta do zemlje trećeg svijeta vremenski je bio jako kratak. Put do prihvaćanja trajat će nešto duže.

Vlade su se u Hrvatskoj umjesto ekologijom bavile ginEKOLOGIJOM. Jednostavno rečeno, smatraju nas piz****. To ne čudi toliko, može se kazati da je čak i opravdano. Svojom šutnjom često to i zaslužujemo. Ali ono što je zbilja nevjerojatno, jest da su se pokazali nestručnima čak i u tome. Pravi ginekolozi,  piz** barem pogledaju u oči.

Ginekologija se u Splitu nalazi u nedavno izgrađenom rodilištu. Uvijek slušamo priče starijih, prvo što su vidjeli kad bi otvorili oči bio je Stari plac. Mogli su vidjeti svoju budućnost jer su od tog trenutka maštali da jednog dana zaigraju za Hajduka.

Današnja djeca, kada otvore oči, mogu vidjeti jedino Onkologiju.

Predlažem da prestanemo biti predmet zanimanja ginekologa, barem na jedan dan. Pridružimo se prosvjedu protiv spaljivanja smeća u cementarama koji  se održava u četvrtak 24. svibnja, u 17.30 sati ispred tvornice Sv.Juraj u Kaštel Sućurcu.

UDRUGA BARBARINAC
Foto: Zvonimir Barišin / CROPIX

http://www.dalmacijanews.com/Hrvatska/View/tabid/77/ID/89203/Nekada-bi-djeca-prvo-ugledala-Stari-plac-danas–Onkologiju.aspx

Oznake:, ,

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: