Interes lobija oko spalioničke industrije

Strange Cemex of Dr Jekyll and Mr Hyde ili kako su DR RUPPERT & MRS HOLY turističku predsezonu u splitsko-kaštelanskom zaljevu otvorili prikladno dizajniranom spalionicom opasnog otpada

Sjećajući se nezaboravnog Tomislava Lerotića

O izboru između “tuđeg kruha i svog zdravlja”

Prvo nisam znao je li me u četvrtak (24. 05.) u prijepodnevnim satima više razveselio ili rastužio fotokopirani A-4 letak koji je s ponekog zida ili stupa pozivao na kaštelanski mirni prosvjed protiv “suspaljivanja smeća“ u Cemexu. Rastužio, jer je bilo očito da se nema novca za iole ozbiljnije oglašavanje ove preozbiljne prijetnje, a razveselio jer su se uopće uspjeli “dobaciti“ do Splita i reći “građanima grada Splita“ da je to i njihov problem. Istina, rekao im je to i tekst Jurice Pavičića tjedan prije u Slobodnoj Dalmaciji, ali ih nije pozvao na prosvjed!
Umjesto toga Pavičić je nakon – za jedne realističnih, a za druge katastrofičih scenarija koje je sam prethodno skicirao –  ostao“hamletski“ ukopan i podijelo s nama posve deplasiranu i isforsiranu dvojbu: “Birati između tuđeg kruha i svog zdravlja – ne mogu zamisliti moralno težu i ljudski strašniju dilemu.“
Ako doista tako misli, Pavičić nažalost ništa ne razumije. Naime, on je odlučio privremeno spasiti tzv. 200 radnika i obitelji koje hrane zaposleni u Cemexu, ali tako da dugoročno svi budemo podavljeni u Gomorri koju je prethodno sam oslikao kao najizgledniju. Kako to da Pavičić odjednom ne razmije da nije riječ o “tuđem kruhu“ i “svom zdravlju“, nego je riječ o našem kruhu i našem zdravlju!
Uostalom, Pavičić je ispod teksta čija je dilema tako čudnovata, dobio pet komentara i to svih pet argumentirano negativnih. A pred istom dilemom mogao je biti i onda kad je Splićane 12. 01. 2011. pozvao na obranu Marjana od pokušaja Kerumove uzurpacije na Prvoj vodi. No tad je iz dileme je li bolje da Kerum otvori restoran i zaposli dvadesetak ljudi, ili je bolje da Marjan ostane netaknuto zajedničko dobro svih nas, izveo sasvim drukčiji zaključak i skupio je stotinjak unisono pozitivnih komentara, a na facebooku kojega je nakon toga pokrenula Duška Boban slijedila je cijela lavina ogorčenih građana koji su se potom u tisućama odazvali prosvjedu.
Ne želim time reći kako bi se – da je Pavičić pozvao na prosvjede protiv Cemexa – kao mjesta gdje će se spaljivati smeće s obližnjih strana svijeta – prosvjedu opet odazvalo nekoliko tisuća ljudi, niti (mi) je broj prosvjednika presudan. Dapače, važnije mi je njih stotinjak, pa i samo desetak – onda kad su pravi. A ovi pred Cemexom nesumnjivo su to bili. Vidjelo se to po energiji kojom su došli, kao i onom koju su zajednički unijeli u prosvjed. Nije pretezala racionalnost koliko emotivnost njihovih poruka, kao i činjenica da su se pojavile cijele obitelji. I to u Kaštelima raštrkanim i odavno devastiranim u svakom pogledu.

O stručnjacima “za koroziju čelika“ koje nam predstavljaju kao “najcjenjenije europske stručnjake u području klimatskih promjena“

Ni u izvještajima s prosvjeda Slobodna Dalmacija nije se proslavila. Za razliku od portala koji su i prije i nakon prosvjeda izvještavali vrlo objektivno i iscrpno upoznavali čitatelje s argumentacijom prosvjednika, Slobodna Dalmacija je na način tipičan za novine koje uživaju čitatelje odvikavati od uzročno-posljedičnog razmišljanja, iz pera Jadranke Matić priuštila korisnicima Slobodne informacije o tome jesu li “prosvjednici pokisli“ te koliko su govornike s megafonom nadjačavali bubnjari grupe Ritam srca, a “urednička oprema“ potrudila se dodatno relativizirati prosvjed, poantirajući u najavi Cemexovu tvrdnju kako će kvaliteta života biti još bolja nakon spaljivanja otpada!!!
No, posebno sramotnu ulogu Slobodna Dalmacija odigrala je uoči samog prosvjeda i nakon njega. Oba ta “posla“ odradila je Ljubica Vuko, nakon kojih Cemexu više niti ne trebaju plaćeni oglasi u Slobodnoj.
Prvo je 23. 05. dotična gospođa, po struci inače ekonomistica i nedavna kandidatkinja za predsjednicu NO Hajduka, upoznala čitatelje Slobodne kako su ”brojna istraživanja pokazala da korištenje goriva nastalih iz otpada u Njemačkoj u proizvodnji cementa nije imalo utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš, a donijelo je brojne koristi u sustavu gospodarenja otpadom”. A da ne bismo kao Pavičić oko toga imali dilemu, Vuko nam je pojasnila da to kaže ni manje ni više nego “dr. Johannes Ruppert, znanstvenik s njemačkog instituta Verein Deutscher Zementwerke (VDZ) i jedan od najcjenjenijih europskih stručnjaka u području klimatskih promjena i korištenja zamjenskih goriva u cementnoj industriji“!!!

Naravno da Slobodnoj Dalmaciji u međuvremenu ništa nije značilo obraćanje iz udruge Sunce u kojemu se predstavljanje stavova gospodina Rupperta prokazuje kao “novinarski senzacionalizam“ namjerno plasiran uoči samog prosvjeda:
“ Danas 23.05. u Slobodnoj Dalmaciji izašao je članak pod naslovom „Gorivo nastalo iz otpada- nema utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš“. Vjerujemo kako se na konferenciji Obnovljivi izvori energije- nove tehnologije – izazovi 21. stoljeća moglo čuti puno više zanimljivih ideja i projekata koji su zaista povezani s tematikom konferencije, a ne da se člankom u novinama podilazi profitnom sektoru, točnije CEMEX-u. Zaista nam je žao da Slobodna Dalmacija i njeni novinari nisu našli primjerenim objaviti neko od izlaganja vezano uz solarne panele, ili možda se osvrnuti na inertnost u korištenju solarne energije na području Dalmacije, a kojom Dalmacija obiluje. Ista takva inertnost je, nažalost, još uvijek prisutna i osiguravanju mjera za smanjivanje količine stvorenog otpada, ponovnu upotrebu te odvojeno prikupljanje i recikliranje vrijednih sirovina.“ Sunce

O stručnjacima koji najboljim obnovljivim izvorom energije smatraju ljudsko smeće.
Što više, to je jedini obnovljivi izvor koji je u stalnom porastu!

Nije pomoglo ni upozorenje iz Sunca da putem Interneta nisu uspjeli pronaći “niti jedan objavljeni znanstveni članak, izjavu ili referencu koja dotičnog dr Rupperta prezentira kao autoritet s područja zagađenja okoliša proizašlog iz rada cementara, poglavito suspaljivanja otpada“.
Unatoč tome, Slobodna Dalmacija je i nakon protesta iz Sunca i nakon kaštelanskog prosvjeda, nastavila lagati svoje čitatelje podarivši im, ovaj put u prilogu Spektar od 26. 05., intervju opet s istim “nezavisnim stručnjakom“. Taj je pak, opet uz pomoć Ljubice Vuko, nastavio “smirivati Kaštelane i Splićane“ svojim sedativima o bogatim njemačkim iskustvima koja su pokazala “da uporaba otpada u cementnoj industriji nema nikakav negativan utjecaj na zdravlje i okoliš ljudi“. Naslov je za neuke i strašljive domoroce iz južne Hrvatske bio više nego ohrabrujući: Ne bojte se spaljivanja otpada u Cemexu
No, da ne budemo nepravedni prema dr. Ruppertu, jer on je samo sukrivac za svoje lažno predstavljanje. Naime, dio enigme oko njegove stvarne struke i mjesta znanstvenog angažmana stvoren je već na prigodno otvorenoj stranici tako primamljivog naslova za sve laike ovoga svijeta: Obnovljivi izvori energije – Nove tehnologije – Izazovi 21. stoljeća kojom je nedavno pompozno najavljena Splitska konferencija (21. – 23. 05. 2012.) na gornju temu u suradnji Veleposlanstva Savezne republike Njemačke u Zagrebu, Splitsko-dalmatinske županije i Splitskog sveučilišta na čelu sa FESB-om i Ekonoskim fakultetom. Tamo je, naime, dr Ruppert predstavljen kao znanstveni savjetnik u odjelu Okoliš i kemijsko inženjerstvo pri Udruzi njemačkih cementara

O međunarodnim i lako zamjenjivim institucionalnim presretačima južnoeuropskog i istočnomediteranskog neba, kopna i mora

Nakon toga je nadahnuta Ljubica Vuko rečenu Udrugu (Verein Deutscher Zementwerke – VDZ) samo preimenovala u Institut, a “znanstvenog savjetnika“ u “jednog od najcjenjenijih europskih stručnjaka u području klimatskih promjena…“ i tako natjerala revno Sunce da po bespućima interneta traga za očekivanim preobiljem Ruppertovih radova na teme zagađenja okoliša, koja potraga je završila brojem “0“ i slovima “nula“!
I doista, izgleda da su ovi iz Sunca bili poprilično u pravu. Jer, naš cijenjeni Johannes ne samo da nema “niti jedan objavljeni znanstveni članak, izjavu ili referencu koja ga prezentira kao autoritet s područja zagađenja okoliša proizašlog iz rada cementara, poglavito suspaljivanja otpada“; nego on nema gotovo nikakvih znanstvenih radova uopće. Osim ako mu u znanstvene radove ne ubrojimo nekoliko Izvještaja Njemačkog odbora za armirani beton od kojih je neke supotpisao kao trinaesti na listi od šesnaest koautora i gdje se ujedno možemo obavijestiti o temi njegova doktorata: CO2 and isotope flux measurements above a spruce forest. Dissertation, Universität Bayreuth 2008.
Konačno, prije nego prestanemo daviti s Ruppertovim referencama, treba reći da postoji još jedan njegov članak, odnosno opet izvještaj, samo ovaj put za tzv. BAW, odnosno njemački Savezni institut za izgradnju na vodi (Die Bundesanstalt für Wasserbau), a koji je u nadležnosti Saveznog ministarstva prometa, graditeljstva i urbanog razvoja ((BMVBS). Ako ste očekivali da se Johannes konačno pokaže u punom svjetlu, onda ćete izlaz morati tražiti u nekom drugom tunelu. Jer, predmet tog njegovog rada Korrosionseigenschaften von Spundwandstählen (jedinog u 2011.) su korozijska svojstva čeličnih limova u potpornim zidovima…
No, kako je baš stručnjak za oksidaciju i koroziju čeličnih limova dospio na splitski panel o obnovljivim izvorima energije i to kao jedan od predavača, to je već pitanje međunarodnih dimenzija ili, barem bilaterarnih odnosa Njemačke i Hrvatske. Jer, splitska je konferencija odrađena na najvišem državničkom nivou, te uz pokroviteljstvo predsjednika Josipovića, pa joj nisu pribivali samo vječni rektor Splitskog sveučilišta, prof. dr. Ivan Pavić i vječni župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader, nego i ministrica zaštite okoliša Mirela Holy, šef Delegacije Europske unije u RH Paul Vandoren i brojni drugi korporativni, medijski pa čak i alpinistički faktori koji su se tu valjda našli zbog penjanja po visovima “zelenih tehnologija“…

O dobro poznatoj pjesmi – All ‘Bout the Money

I eto nas, u samo dva tri koraka, kod zaključaka koji se sami po sebi nameću i sve češće ih možemo čitati čak i u tzv mainstream novinama. Npr. Globus, 06. 04. 2012. razgovor sa slovenskim sociologom dr. Rastkom Močnikom:
– Za političke elite koje vladaju državama kao što su Hrvatska ili Slovenija upotrebljavate zanimljiv naziv ‘kompradorska buržoazija’. Koja je njezina definicija?
– To je klasa koja osigurava Capital Friendly Environment ili ‘poduzetničku klimu’, tj. okolinu u kojoj se isplati investirati. Znači, ta klasa osigurava socijalni mir, niske nadnice, solidnu materijalnu i komunikacijsku infrastrukturu i, obično, niske ekološke standarde. I time pokušava privući strani, globalni kapital. A kapital će ući u te zemlje samo ako u njima bude mogao ostvariti profit viši od prosjeka. I ako je investicija sigurna…
‘Kompradorska buržoazija’ parazitska je klasa koja za svoje usluge kapitalu prima rentu, odnosno novčanu nagradu. Ona je uništila Argentinu prije deset godina, ona uništava afričke zemlje. Nadam se da će se kod nas ipak ljudi probuditi prije nego što se ‘kompradorska buržoazija’ konsolidira na vlasti.“

Ili, drugi, vremenski udaljeniji a temi bliži primjer: Slobodna Dalmacija 27. 02. 2004. dr Stanko Uršić povodom zadarske spalionice otpada:
“Interes je svake industrije prodati proizvod. To je još više interes ako se radi o retrogradnoj, zaostaloj tehnologiji iz sedamdesetih, bez obzira na to koliko “ušminkanoj” tehničkim poboljšanjima. U sedamdesetim ekološka je znanost, ali i javnost, mnogo manje znala o “vrlinama” spalionica nego danas i tad su uhvatile korijen pa će se još neko vrijeme žilavo boriti. Azbest je “optužen” devedesetih godina devetnaestog stoljeća i trebalo je sto godina da ga se izbaci. U Europi još sada, prema službenim procjenama, 350.000 ljudi čeka smrt kao posljedicu problema s azbestom. Interes lobija oko spalioničke industrije su visoke provizije, prema onom što se može čuti, i do 30 posto, ovisno o postrojenju i ostalom.“

Da, dobro ste primijetili, idemo sve dalje, bez šanse i nade da se na ovom zlokobnom putu zaustavimo i pronađemo nekoga tko nije “umočen“ ne u lobi, kako ga se eufemistički naziva, nego u monopolni biznis spalioničara otpada, o kojemu je uostalom današnja ministrica zaštite okoliša, a nekadašnja ekološka aktivistca bila sasvim dobro obaviještena još prije pet godina. Ako je možda zaboravila o čemu je i kako pisala 2007. neka se ode prisjetiti svoje kolumne na ZaMirZINE, pa će (se) vidjeti da je o spalionicama otpada kao novom gospodarskom i političkom pitanju već tada znala više od novopečenog i “lako nabavljivog“  njemačkog stručnjaka za koroziju metala s naglaskom na klimatske promjene. Potom neka cijenjena mrs Holy još samo navrati na Youtube isječak star svega mjesec dana, u kojemu kaštelanskim udrugama izričito kaže da bez referenduma ne mogu spriječiti spaljivanje opasnog otpada u Cemexu, pa neka nakon toga pokuša bilo kojom, čak i ‘kiborg’ metodom, te dvije Holy-osobe, naime onu iz 2007. i ovu iz 2012. spojiti u jednu. Teško, jednako teško kao i napraviti od njemačkog armirano-betonskog koroziste svjetskog klimatologa.
No, umjesto da se na tako drastičan način suoči sa samom sobom, ministrica Holy radije će prevarenim, izigranim i ogorčenim građanima pričati o Zakonu o otpadu, o Izmjenama i dopunama Plana gospodarenja otpadom, o Okvirnoj direktivi o otpadu EU, o Odabiru izrađivača studije utjecaja na okoliš, dakle o svemu samo ne o ključnome: da se opasni otpad – odnosno za početak željeznički pragovi premazani kreozotom –  ne može i ne smije spaljivati u cementarama, jer one, kao uostalom i Cemex, imaju samo filtere za dio cementne prašine.
Naravno, početnih 600 tisuća HŽ-ovih pragova koji bi se inače morali spaljivati u Beču po cijeni od 1,5 eura, što bi HŽ odnosno državu koštalo skoro milijun eura, ovako bi mukte bili “zbrinuti“ u Cemexu. Mukte i za državu i za HŽ i za Cemex.

A Kaštelima i Splitu kako bude. Odnosno, kako zasluže.

Naime, iako su se na kaštelanskom prosvjedu pojavile i brojne splitske udruge i inicijative, za sada je u Splitu ipak puno manje onih kojima smeta buduća spalionica opasnog otpada nego onih koji bi pripadnike LGBT zajednice rado naložili u toj istoj spalionici.

Vjeko Santrić, 29. svibnja 2012.

Građanska inicijativa Split

Oznake:,

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: