Tvornica cementa na izvoru Jadra posjeduje dozvolu za (su)spaljivanje raznih vrsta opasnog otpada

 GIZZO logo

U susret Svjetskom danu voda koji se obilježava 22. ožujka

UPOZORAVAMO

Izvor Jadra najznačajniji je objekt u vodoopskrbnom sustavu grada Splita i okolice.

Rijeka Jadro od izvora je do ušća duga tek malo više od četiri i pol kilometara, a sam izvor nalazi se oko dva i pol kilometra sjeverozapadno od Solina, na području Majdana. Rijeka izvire ispod zapadnih padina Mosora, u more se ulijeva u vranjičkom zaljevu, a njezinom vodom opskrbljuje se više od 300.000 stanovnika.

Stanovnici Splita već od 17. stoljeća piju vodu Jadra, ali ne samo oni već dio Zagore, područja Kaštela, Trogira i drugi dijelovi neposrednog gradskog okruženja. Na zahvatu u Solinu uzima se gotovo tri prostorna metra vode u sekundi i pušta u vodoopskrbu.

Voda rijeke Jadro teče gravitacijskim cjevovodom još od vremena Dioklecijana i nepresušna je, te predstavlja hraniteljicu života ovog područja.

Najveći dio rijeke Jadro je reguliran, ali još uvijek ne u potpunosti, kao značajno vodeno stanište. Gornji tok ove rijeke je proglašen zaštićenim područjem prirode u kategoriji posebnog ihtiološkog rezervata.

Nizvodno je smještena Cemexova tvornica “10. kolovoza”. Postrojenje nije radilo od 2008. godine, a prema rješenju izdanom u prosincu 2015. godine od strane Ministarstva zaštite okoliša i prirode, posjeduje dozvolu za skladištenje troske iz željezare, kao i dozvolu za oporabu tj. (su)spaljivanje troske iz ljevačke ili visoke peći. kao i raznih vrsta opasnog otpada, kao goriva za proizvodnju cementnog klinkera u rotacijskoj peći, instaliranog kapaciteta 1.400 tona na dan.

cemex na izvoru jadra

Jedna od zadnjih odluka koju je donijelo bivše Ministarstvo zaštite okoliša i prirode na koncu 2015. godine, bilo je izdavanje RJEŠENJA o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša za postrojenja tvrtke Cemex Hrvatska d.d. 

U dijelu koje se odnosi na rad Podpostrojenja C – Tvornicu cementa 10. kolovoz, Put Majdana bb , Klis, navodi se da:

– Obuhvaća više katastarskih čestica, i proizvodi cementni klinker u rotacijskoj peći, instaliranog kapaciteta 1.400 tona na dan.

2

– Postrojenje nije radilo od 2008. g. (tijekom 2008. g. je radilo samo jedan mjesec), a što je uzrokovano gospodarskom krizom.

– Postrojenje, među ostalim, posjeduje dozvolu i za skladištenje troske iz željezare, kao i dozvolu za oporabu tj. (su)spaljivanje troske iz ljevačke ili visoke peći.

3

– Kao konvencionalna (primarna) goriva za proizvodnju cementa/klinkera trenutno koriste ugljen, petrolkoks i loživo ulje, dok se od zamjenskih goriva suspaljuju otpadna ulja. Upotreba ugljena iz godine u godinu se mijenja, a kao pogonsko gorivo najviše se koristi petrolkoks.

  • Tvornica cementa 10.kolovoz posjeduje dozvolu za oporabu raznih vrsta hidrauličnih ulja, maziva ulja, izolacijska ulja, tekućine za kočnice, antifriz tekućine koje sadrže opasne tvari, otpada koji sadrži ulja, raznih mješavina masti i ulja, neobrađene šljake, troske iz ljevačke ili visoke peći, otpada koji nije specificiran na drugi način, …

5

UVJETI IZVAN POSTROJENJA

Za Podpostrojenje C – Tvornicu cementa 10.kolovoz nisu utvrđeni posebni uvjeti izvan postrojenja (sukladno mišljenju Uprave za zaštitu prirode, Sektora za zaštićena područja, zaštitu nežive prirode i održivo korištenje prirodnih dobara pri MZOIP-u).

4
OBAVEZE PO EKONOMSKIM INSTRUMENTIMA ZAŠTITE OKOLIŠA
Operater je dužan realizirati sve zakonom i podzakonskim aktima utvrđene obaveze po relevantnim ekonomskim instrumentima zaštite okoliša.

6

Obveze se odnose na:
Naknade koje se plaćaju Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i to:
  • Naknade onečišćivača okoliša
  • Naknade korisnika okoliša
  • Naknada na opterećivanje okoliša otpadom
  • Posebne naknade za okoliš za vozila na motorni pogon
Naknade koje se plaćaju Hrvatskim vodama i koje se odnose na:
  • Naknadu za korištenje voda
  • Naknadu za zaštitu voda
  • Naknadu za uređenje voda

GIZZO logo

Prisjetimo se:

SLOBODNA DALMACIJA

Upitate li ekologe znaju li što se događa u civiliziranom svijetu nakon katastrofe kakva je zadesila Jadro, svi će vam bez iznimke odgovoriti da se tvornica koja je skrivila zagađenje smjesta zatvara. A naš “10. kolovoz” mirno je nastavio raditi, čak i na svetu nedjelju. Bila je to uistinu dojmljiva slika: na Gospinu otoku mnoštvo pred crkvom, uokolo se zamašćene patke i labudovi šećući trzaju i otresaju kao pod elektrošokovima, a nad svima njima dimnjak cementare lagano pućka svoje otrovne oblačke

[ NEDJELJNA DALMACIJA ]      18. SIJEČNJA 2002.

Nedjeljna Dalmacija - Naslovnica

Vidim jata onih crnih ptica... Snimio MATKO BILJAK

DOSSIER: SLUČAJ DALMACIJACEMENT ZAŠTO BI RIJECI
JADRO VIŠE PRISTAJALO IME – JADNO

LABUĐE JEZIVO

Upitate li ekologe znaju li što se događa u civiliziranom svijetu nakon katastrofe kakva je zadesila Jadro, svi će vam bez iznimke odgovoriti da se tvornica koja je skrivila zagađenje smjesta zatvara. A naš “10. kolovoz” mirno je nastavio raditi, čak i na svetu nedjelju. Bila je to uistinu dojmljiva slika: na Gospinu otoku mnoštvo pred crkvom, uokolo se zamašćene patke i labudovi šećući trzaju i otresaju kao pod elektrošokovima, a nad svima njima dimnjak cementare lagano pućka svoje otrovne oblačke

– Ma kakav incident?! Incident je kad budala ispusti ulje iz “golfa” u rijeku. Nije ovo nikakav incident, nego čista katastrofa! – žestio se Andro Boban, solinski poduzetnik i ekološki aktivist ispred Dalmacijacementove tvornice “10. kolovoz” u Majdanu ponad Solina. Tu se u subotu popodne okupilo dvadesetak ljubitelja prirode i podjednako toliko novinara: svi su čekali najavljeni dolazak ministra Bože Kovačevića. Povod tom neformalnom druženju bilo je, dakako, istjecanje najmanje tri tone mazuta u Jadro i fatalno ugrožavanje svega nizvodnog od Majdana.
Ministar je, onako ministarski, najprije cijelo ugroženo područje pogledao iz helikoptera i odletio neznano gdje, a onda se, kad je strpljenje ekologa već bilo na zalasku, baš kao i zubato siječanjsko sunce, ipak pojavio pred cementarom. Činilo se isprva kao da će projuriti kroz portu u mercedesu predsjednika uprave DC-a (petstotica, tvrde upućeni, i to blindirana!) a onda se ipak zaustavio i porazgovarao s okupljenima. Andro Boban darovao mu je litrenu bocu s vodom iz Jadra (gornja dva decilitra – čisti mazut!) uz napomenu da nije za piće nego za uspomenu, a zlatna mladež iz ekološke udruge “Plavi planet” odmah se natiskala iza ministrovih leđa s transparentima “Doli ministar političar – živija ministar ekolog” i “Pohlepa + profit = crni labud”. Držali su ih, visoko podignute, prstima crnim od mazuta koji svakodnevno čiste s ptica u središtu Solina, nedaleko od Gospina otoka. Čine to deterdžentom poznatog proizvođača čije ime nećemo spominjati, jer još nije sigurno hoće li oprane patke i labudovi preživjeti.

Piše Renato BARETIĆ

Snimio Mario TODORIĆ

Andro Boban, solinski poduzetnik i ekološki aktivist: (Inače, za sljedeći put kad se dogodi nešto slično – a dogodit će se sigurno! – ugledni hrvatski emigrant, ekstremni ekumenist i ekolog Damir Petrić preporučuje im, bez naplate, da prije uporabe deterdženata pokušaju ptice natrljati konzumnim margarinom kojim se, prema Petrićevim iskustvima, mazut skida brže i bezbolnije nego ijednim sintetičkim sredstvom.) Ali dobro, ostavimo Damira i vratimo se horroru…
Mamlazi posebnoga kovaHrvoje Ritterman:
Na području između Splita i Trogira djeluju čak četiri ekološke udruge: uz spomenuti “Plavi planet” tu su još “Lijepa naša”, “Sunce” i “Život”. Čini se da ih je poprilično za tako mali prostor, no ako se spustite do ušća Jadra ili u obližnji Vranjic pa pogledom zaokružite horizont, bit će vam jasno da ih fali još barem desetak. Cement, nafta, mazut, fekalne vode, dimnjaci bez kvalitetnih filtera, živa, radijacija – sve to svakodnevno, iz sata u sat, prijeti zemlji, vodi i zraku na ovom kratkom, 30-kilometarskom potezu. Pridodamo li tome i metastaziranu bespravnu gradnju, nije teško zamisliti ministra Kovačevića kako u onom helikopteru prvi put ozbiljno razmišlja je li mu sve to zbilja trebalo…
Sama rijeka Jadro od izvora je do ušća duga tek malo više od pet i pol kilometara. Nad samim izvorištem, iz kojeg se pitkom vodom napaja gotovo pola milijuna ljudi, krezubo se ceri kamenolom u čijim kavama nerijetko znade završiti poneka limena bačva zagonetna sadržaja. Nizvodno je “10. kolovoz”, trenutno najpoznatija cementara u Hrvata, pa punionica Coca-Cole (Solinjani tvrde da se pjena iz njenih odvodnih kanala znade na površini rijeke koagulirati u gvalje veličine štruce kruha) a pred ušćem je još i skladište Ine sa svojim odvodnim kanalima. Poker zagađivačkih asova upotpunjen je solinskom kanalizacijom, ponekim iscjedkom iz neke na brzinu iskopane septičke jame i kompletnom odvodnjom oborinskih voda s asfalta zaobilaznice. Pametnome dosta, Jadru i previše. Ime Jadno toj bi rijeci, za pravo reći, mnogo bolje pristajalo.
Treba uistinu biti mamlaz posebnoga kova pa otvor rezervoara u koji se iz cisterni pretače gorivo za cementaru napraviti na pola metra od riječne obale. Treba, međutim, biti mamlaz na kvadrat pa taj isti otvor, nakon što si kupio cementaru, ostaviti tu gdje jest, tu gdje su ga probušile mrske komunjare. Pogotovo ako si naše gore list, dijete nesretne dijaspore kojeg je srce cijeli život vuklo na stare slave djedovinu, da bi baš s tobom vazda sretna bila. A baš je to predsjednik uprave DC-a Vinko Janjak. Dijete dijaspore, naime.
Bilo ga je uistinu dirljivo gledati kako, dva dana uoči primitka kaznene prijave, onako alpski osunčan skrbi o tome jesu li svi novinari i ekolozi u krugu “10. kolovoza” sve vrijeme na istoj hrpi i hoće li svi do jednoga napustiti cementaru prije no što iz nje iziđe i ministar Kovačević. Odmah prepoznaš našeg čovjeka, makar ne zna ni riječ hrvatskoga: uvijek prvo misli na druge, tek onda na sebe… Skrb o bližnjemu na trenutak mu je popustila tek onda kad su oni bezobraznici iz “Plavog planeta”, onim svojim prljavim prstima, spustili svoje provokatorske transparente (“Pohlepa + profit = crni labud”, prisjetimo se) na vjetrobran kompanijskog mercedesa: vinuo se poput hrvatskoga sokola i manikiranim svojeručjem uklonio te papirušine sa skupocjenog vozila. Ma, zna li ta musava balavurdija uopće koliko je teško skinuti skoreni mazut s metalik-sive?!
Živopisna UpravaRadnici
Upitate li ekologe znaju li što se događa u civiliziranom svijetu nakon katastrofe kakva je zadesila Jadro, svi će vam bez iznimke odgovoriti da se tvornica koja je skrivila zagađenje smjesta zatvara i ostaje zatvorena sve dok njeno poslovodstvo i posljednjeg inspektora ne uvjeri da su poduzete sve raspoložive mjere za sprečavanje reprize. A naš “10. kolovoz” mirno je nastavio raditi, čak i na svetu nedjelju. Bila je to uistinu dojmljiva slika: na Gospinu otoku mnoštvo pred crkvom, uokolo se zamašćene patke šećući trzaju i otresaju kao pod elektrošokovima, a nad svima njima dimnjak cementare lagano pućka svoje otrovne oblačke. Između zvonika i dimnjaka nema možda niti kilometra zračne udaljenosti, a otprilike na pola puta uzvodno Jadrom smjestilo se ribogojilište “Ritterman”, nekad “Jadran”.
– Nije ti ovo ništa kako inače zna rigat iz tog dimnjaka – tješi nas naviknuti Hrvoje Ritterman, vlasnik ribogojilišta. – Pogotovo noću, kad se manje vidi. U Splitu sviće zora, vedra da vedrija ne može biti, a odavde jedva možeš prepoznati gdje je uopće sunce…
Ritterman je, izuzmemo li devet uginulih pataka i jednu labudicu, najveća individualna žrtva izlijevanja mazuta u Jadro: iščekujući suca i vještaka sam je ugrubo izračunao da mu izravna šteta iznosi oko 400.000 kuna. O onoj neizravnoj ne usudi se ni misliti. Mjesecima je dogovarao dolazak dvojice potencijalnih partnera iz Švedske (htjeli bi mnogo filetirane, zamrznute pastrve, radi koje bi Ritterman trebao zaposliti još desetak radnika) a oni sad ni pet ni šest, nego dolete ovamo, u obilazak ribogojilišta, samo pet-šest dana nakon što je Jadro pocrnio. S njime, naravno i svi bazeni i kanali ribogojilišta.
– A što ću, pokazao sam im najbolje što u ovom trenutku mogu pokazati, ublažavao razmjere katastrofe, ali imaju i oni oči. Imaju bogme i iskustva sa sličnim incidentima, zato i jesu zainteresirani za ribu iz naših voda.
A o tim vodama, djevičanski čistim, što svaki Šveđanin odmah može vidjeti iz priloženoga, u Hrvata skrbi Državna uprava za vode, odnosno njene županijske ispostave, poznate kao Hrvatske vode. Ta zanimljiva i živopisna uprava koja se posljednjih godina ponajviše proslavila betoniranjem obala i korita provincijskih rijeka, nema nad sobom nikakav nadzorni organ. Ni Vladin niti bilo koji drugi.
Gradonačelnik na zimovanjuNa ušću Jadra stotinjak je barki zaprljano mazutom
Solinski cinici, ne predstavivši se, dobacili su nam na štekatu da je upravo Državna uprava za vode, uz Dalmacijacement, najviše kriva što je došlo do ovolikog zagađenja Jadra. Uprava i lokalne Hrvatske vode, naime, prije dvije su godine samoinicijativno, nikoga ne pitavši, srušili dobre drvene brane-zapornice na predjelu Šljukica, nizvodno od cementare. Tim se zapornicama, s pet drvenih vrata, sve dotad ručno mogao savršeno kontrolirati i regulirati protok rijeke, a moglo bi ga se na kraće vrijeme i potpuno zaustaviti. Umjesto zapornica, Hrvatske su vode u korito Jadra nalile betonski prag, malo snizile vodostaj i – to je sve. Rijeka sad teče slobodno i ravnomjerno prema centru grada, noseći sobom sve što joj “ljudski faktor” natovari.
Da su zapornice ostale na svome mjestu, glavnina iscurjelog mazuta zadržala bi se na Šljukici i bilo bi dovoljno vremena za spremno dočekivanje ostatka nizvodno. Do središta Solina, a pogotovo do mora, tada ne bi doplutala ni točkica mazuta. Ovako ga je, pak, u prvom valu Jadrom klizio skoro pedalj debeli sloj. A najveselije je u svemu to što je jedino opravdanje Hrvatskih voda za genijalno rušenje starih ručnih zapornica bilo smanjivanje rizika od “ljudskog faktora” – istog onog, dakle, na kojeg se u prvi mah pokušala svaliti kompletna krivica za istjecanje mazuta…
Ali, rekli smo već, tako govore samo solinski cinici, oni besposličari koji po štekatima šire mrakobjesje i kojekakve izmišljotine. Recimo, govore da gradonačelnik nije htio zbog tako banalnog incidenta prekidati svoje zimovanje, ili da župan Lukšić ni puni tjedan od katastrofe nije obišao Solin, ili da gradska vlast već godinama funkcionira kao odbojkaška momčad jer istih šest igrača stalno rotira na najvažnijim pozicijama, ili da nitko iz te pobjedničke momčadi nije blagog pojma imao da im ministar Kovačević u subotnje popodne vršlja po terenu… Pa nećemo valjda vjerovati takvim smutljivcima i mutivodama! Vjerujmo radije Hrvatskim vodama koje će u sljedećih mjesec dana procijeniti štetu i ocijeniti gdje bi se na Jadru moglo nabetonirati još nešto slično i podjednako korisno kao onaj prag na Šljukici.
Procjena štete u ovakvim je slučajevima krajnje zaguljen posao. Teško će, ali ipak izvedivo, biti izračunavanje troškova čišćenja stotinjak barki na ušću Jadra: nijedna od njih ne smije u more ovako uprljana mazutom, a čišćenje barki na malom platou lučice, tik do obale, vratilo bi mazut nazad u rijeku, sad još i obogaćen svakovrsnim deterdžentima… Relativno je lako izračunati i gubitke ribogojilišta, ali kako procijeniti materijalnu vrijednost gubitka mekousne pastrve, endemske vrste kojoj je “ljudski faktor” zaprijetio istrijebljenjem već i prije najnovijeg trovanja Jadra? Kako izračunati štetu od čupanja zamašćenog raslinja uz obale, prirodnog staništa i skloništa za ribe i rakove? Kako procijeniti troškove eventualnoga uklanjanja bijelog taloga na dnu rijeke, nastaloga uporabom onoga neprovjerenoga disperzivnog sredstva kojim je “Cian” prvih dana razgrađivao mazut na površini? Kolika će biti šteta ako se (a to je najvjerojatnije, znamo se) taj bijeli talog uopće ne bude uklanjao?
Od mazuta do ugljenaPliva patka preko mazuta...
Na kraju krajeva, sve da netko i uspije u izračunavanju kunske protuvrijednosti svega toga, kome će Dalmacijacement uplatiti taj novac? Gradu Solinu? Hrvatskim vodama? Državnom proračunu? Već i sad postoji takozvana ekološka renta, koju svi solinski (potencijalni) zagađivači manje-više uredno uplaćuju u gradski proračun, ali ekolozi tvrde da sami građani, zbog kojih lokalna uprava i postoji, od tog novca nemaju ama baš nikakve koristi. Najsuvislijim se (ali i najmanje vjerojatnim, nažalost) zbog toga čini neformalni prijedlog da Dalmacijacement razrezanu svotu naknade štete razdijeli na stotinjak dijelova, podijeli izdašne otpremnine preostalim radnicima “10. kolovoza” i zatvori taj derutni, prljavi i za sve opasni pogon. Novac u ruke, ključ u bravu.
Od tog je SF-scenarija, međutim, drastično vjerojatniji onaj kojeg je okupljenim ekolozima i novinarima neizravno potvrdio i Božo Kovačević: DC će uskoro mazut zamijeniti ugljenom, a tad će se kao dodatno gorivo moći koristiti i komunalni otpad. Takvu tehnologiju već primjenjuje cementara u Koromačnom gdje, doduše, ekolozi tvrde kako u pećima pored komunalnog otpada naveliko gore i stare gume, lijekovi i kojekakve kemikalije. Ma vidi ti tog ljudskog faktora, čega se sve neće dosjetiti!
Ipak, unatoč neveselim slutnjama većine okupljenih, profesorica Ivna Bućan, najpoznatiji zaštitar prirode u Kaštelanskom zaljevu, nakon kratke Kovačevićeve press-konferencije u središtu Solina, na stubama društvenog doma, doimala se znatno zadovoljnijom nego dva sata ranije. Na upit o povodima za taj iznenadni proplamsaj optimizma odgovorila je:
– Nijedan naš raniji sugovornik iz državne vlasti nije bio toliko konkretan i neposredan u odgovorima i prijedlozima, nikad nas nitko nije toliko dugo i strpljivo slušao.
Radi boljeg razumijevanja profesoričinih riječi valja napomenuti da je taj razgovor ministra Kovačevića s ekolozima i novinarima trajao – nepunih pola sata. Ipak se kreće!
SLUČAJ DALMACIJACEMENT
TVORNICA 10. KOLOVOZ NEUMORNI JE PROIZVOĐAČ EKOLOŠKIH INCIDENATA
BACILI SU SVE NIZ RIJEKU

Najnoviji ekološki incident četvrto je po redu zagađenje Jadra u posljednje četiri godine i svaki put je uzročnik bila tvornica cementa “10. kolovoz”. Katastrofa većih razmjera izbjegnuta je samo zahvaljujući sretnoj okolnosti da je zahvat vode za piće na višoj koti od one na kojoj je nastalo zagađenje

SLUČAJ DALMACIJACEMENT
BACILI SU

SVE NIZ RIJEKU

Rijeka Jadro od izvora je do ušća duga tek malo više od pet i pol kilometara. Nad samim izvorištem, krezubo se ceri kamenolom u čijim kavama nerijetko znade završiti poneka limena bačva zagonetna sadržaja. Nizvodno je “10. kolovoz”, trenutno najpoznatija cementara u Hrvata, pa punionica Coca-Cole, a pred ušćem je još i skladište Ine sa svojim odvodnim kanalima. Poker zagađivačkih asova upotpunjen je solinskom kanalizacijom. Pametnome dosta, Jadru i previše. Ime Jadno toj bi rijeci, za pravo reći, mnogo bolje pristajalo

Piše Jadranka MATIĆ

Snimio Mario TODORIĆ

Jadro je u ovome trenutku čist i mogao bi se koristiti za piće, glasi ohrabrujuća informacija Županijskog zavoda za javno zdravstvo priopćena osam dana nakon ekološkog incidenta – izlijevanja dvije tone mazuta u solinsku rijeku. Podatke o navedenoj razini čistoće daje analiza uzoraka vode što ih stručnjaci Zavoda uzimaju redovito od 11. siječnja i to na četiri različita mjesta vodotoka Jadra. Ponovno čisti Jadro rezultat je višednevne akcije čišćenja organizirane 7. siječnja, na dan događanja incidenta. Odmah po saznanju o ekološkoj nesreći i izlasku na teren državna vodopravna inspektorica Slavica Čikotić izdala je, naime, Rješenje Hrvatskim vodama (Vodnogospodarskom odjelu Split) za izradu operativnog plana sanacije. Prvi rezultati njegova provođenja su, dakle, tu, ali tek slijedi stručna procjena izravne i posredne štete nastale kao posljedica dospijevanja mazuta u rijeku.
Ovo je četvrto po redu zagađenje Jadra u posljednje četiri godine i svaki put je uzročnik bila tvornica cementa 10. kolovoz. Zanimljivo je, međutim, da su otpadne vode u tvornicama Dalmacijacementa, pa i one u Solinu, čiste. “Normalnim radom, u normalnim uvjetima i u redovitom tehnološkom procesu”, naglašava Branko Pejaković, direktor Vodnogospodarskog odjela Split, “nema zagađivanja voda zbog rada tvornica cementa. Ovakve incidentne situacije nastaju isključivo zbog propusta i nemara ljudi”. Incidenti proteklih godina bili su, na sreću, relativno mali u smislu posljedica pa i troškova koje su uzrokovali. Ovaj siječanjski spada na žalost među najveća zagađenja prirode, ne samo na ovim prostorima, pa su i posljedice neusporedivo veće.

Treći stupanj ugroženosti

Odmah po dojavi Cianovi djelatnici prionuli su čišćenju korita JadraUzrokovano ljudskim faktorom ili ne, prema zapisniku inspektorice Čikotić zagađenje se dogodilo 7. siječnja u tvornici “10. kolovoz” poduzeća Dalmacijacement RMC, a otkriveno je onog trenutka kad su mrlje mazuta doplutale do ribogojilišta u Solinu. Prva prijava policiji i stigla je od vlasnika ribogojilišta, a po dojavi na licu mjesta našla se i državna vodopravna inspektorica. Utvrdila je da je “Prilikom prekrcaja mazuta iz cisterne u rezervoar, što je uhodana radnja, došlo do pogreške u rukovanju s dijelom postrojenja (ventilom) pa je mazut umjesto u rezervoaru završio u pretakalištu iz kojeg je dalje punio sabirnu šahtu oborinskih voda i na kraju oborinskim kanalom završio u Jadru, a kasnije i u moru”.
Radnici u tvornici “10. kolovoz” zadnji su saznali za događanja u vlastitom dvorištu što je najblaže rečeno iznenađujuće. Na dojavu o nesreći iz Dalmacijacementa su reagirali hitnim pozivom poduzeću Cian. Sreća u nesreći bila je u tome što su Cianovi djelatnici već bili u Solinu zbog drugog posla pa su mogli odmah reagirati. Pola sata nakon dojave oni su postavili dvije plivajuće brane. Jednu na ulazu u ribogojilište, a drugu na utoku Jadra u more.
Inspektorica Čikotić je, sukladno svojim ovlastima i Zakonu o vodama, donijela Rješenje kojim je proglašen treći stupanj ugroženosti rijeke Jadro za njezin tok od mjesta zagađenja do ušća. “Ovakvo rješenje donijela sam, kaže inspektorica u izjavi za Nedjeljnu, jer se radilo o zagađivanju velikog intenziteta, a riječ je o državnom vodotoku (Jadru) i moru koje također spada u državne vode”. Uobičajeno je, inače, da se treći stupanj ugroženosti (najveći) proglašava u situacijama kad je ugrožena voda za piće. Katastrofa većih razmjera izbjegnuta je samo zahvaljujući sretnoj okolnosti da je zahvat vode za piće na višoj koti od one na kojoj je nastalo zagađenje.
U istom rješenju inspektorica je odredila mjere koje je Dalmacijacement morao poduzeti na lokaciji sve kako bi se spriječilo daljnje istjecanje mazuta. DC je dobio zadatak i da poduzme hitne mjere saniranja i otklanjanja zagađenja. Podrazumijeva se da zagađenje otklanjaju za to ovlaštene tvrtke uz stalan stručni nadzor Hrvatskih voda. DC snosi i sve troškove sanacije, a obavezan je nadoknaditi i sve izravne i posredne štete nastale ovim zagađenjem. Ovu mjeru bilo je jednostavno primijeniti budući da su iz Dalmacijacementa, a što im je drugo i preostalo, odmah priznali svoju krivnju i preuzeli navedene obveze.

Podizanje zida

Na tim mjerama ne završavaju, međutim, ni ovlasti državne vodopravne inspekcije, a ni izrečene mjere. Inspektorica Slavica Čikotić podnijela je i prekršajnu prijavu protiv Dalmacijacementa kao pravne osobe i Vinka Janjka, predsjednika Uprave kao odgovorne osobe. Prijava Prekršajnom sudu u Solinu podnesena je zbog toga što su u vodotok unosili opasne i štetne tvari. Za ovakve prekršaje predviđene su novčane kazne od 40.000 do 500.000 kuna za poduzeće i od 4000 do 50.000 kuna za odgovorne osobe.
U Dalmacijacementu za sada nemaju vremena za izračunavanje cijene koju će platiti za nastalu štetu, a ona će izvjesno je biti dvojaka: izravni troškovi za otklanjanje posljedica i mogući odštetni zahtjevi pojedinaca i poduzeća (ribogojilišta). Ne treba zanemariti ni indirektne štete nastale uništenjem flore i faune. Državno pravobraniteljstvo zastupa interese države pa se očekuje da će i ono podnijeti odštetni zahtjev. Izvjesno je, međutim, kaže za Nedjeljnu predsjednik Uprave Vinko Janjak, da će svu štetu platiti iz redovnog poslovanja.
Odgovorne osobe u DC-u u međuvremenu su pod hitno provele mjere što ih je naložila nadležna državna inspekcija. Prema riječima predsjednika Uprave Vinka Janjka podignuta je betonska prepreka za zatvaranje kanala kroz koje se mazut prelijevao i dospio u Jadro. Otkopan je izlazni dio istočnog kanala i betoniran poprečni presjek prema rijeci. U izradi je takozvani obrambeni zid oko bistrilišta (pretakališta). Tijekom proteklih dana radilo se i na unapređenju radnih uputa zaposlenicima, posebno onih oko prihvata mazuta.
I to nije sve. U drugoj fazi, naglašava Janjak, tvrtke Termo sistem i RG PROJEKT isporučit će DC-u nove sigurnosne ventile za istakanje mazuta, nove cijevi koje vode od crpke do spremnika, posebnu ultrasoničnu napravu koja će signalizirati kolika je razina mazuta u spremnicima. Novi ventil bit će i na crpki koja ispumpava mazut iz cisterne, a djelovat će na način da će crpka raditi samo ako je ventil postavljen u pravi položaj. Za ova poboljšanja Dalmacijacement će prema procjenama izdvojiti 300 do 500 tisuća kuna. Premda je nemoguće opasnosti od incidenata eliminirati u cijelosti, postavlja se pitanje nisu li one mogle biti smanjene upravo navedenim poboljšanjima, jasno u slučaju da su primijenjena prije incidenta u tvornici “10. kolovoz”.

KAZNENE PRIJAVE

Policijska postaja Solin u suradnji sa Odjelom za suzbijanje općeg kriminaliteta PU SD podnijela je Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu posebno izvješće kao nadopunu kaznene prijave protiv šest osoba, zbog osnovane sumnje da su počinili više kaznenih djela onečišćenja okoliša. Prijavljeni su direktor tvornice Vinko Janjak (57), tehnički direktor Boris Zaninović (59), direktor održavanja i proizvodnje Mijo Rako (44), rukovoditelj Nikola Stanišić (44), kotlovničar M.M.(48), i I.S. (26).
Direktora Vinka Janjka tereti se da je počinio kazneno djelo nesavjesnog rada u službi u svezi s kaznenim djelom onečišćenja okoliša. Tehničkog direktora Borisa Zaninovića tereti se da je počinio kazneno djelo neotklanjanja opasnosti, a u vezi s kaznenim djelom onečišćenja okoliša. Miju Raku tereti se da je počinio djelo nesavjesnog rada u službi, a u svezi s kaznenim djelom onečišćenja okoliša. Nikola Stanišić tereti se za nesavjestan rad u službi i ovjeravanje neistinitog sadržaja, također u svezi s kaznenim djelom onečišćenja okoliša, dok se M.M. i I.S. terete za kazneno djelo onečišćenja okoliša iz nehaja.

UKORI ME NJEŽNO

Državni vodopravni inspektorat podnosio je prekršajne prijave protiv tvornice “10. kolovoz” u nekoliko navrata: 19. prosinca 1997., 08. siječnja 1999. godine i 12. svibnja 2000. godine. Istina je da se radilo o relativno malim incidentima s malim posljedicama, ali je istina i to da su prve dvije prijave okončane nastupanjem zastare, a za onu iz 2000. godine DC je odlukom Prekršajnog suda u Kaštel Sućurcu dobio – ukor.
Ne može se, ipak, reći da su u DC-u u svakoj prilici prolazili “lišo”. Za incident što se u kolovozu prošle godine dogodio u tvornici Sv. Juraj plaćena je kazna u iznosu od 36 tisuća kuna. Godinu dana ranije zagađivanje vode plaćeno je još i više, iznosom od 50 tisuća kuna.

CIANOV PREKRŠAJ

Radnici poduzeća Cian za čišćenje su koristili proizvod SC 500 i istog trenutka rješenjem nadležnog inspektorata dobili – zabranu. Uvoznik sredstva SC 500 nema vodopravnu dozvolu, što znači da taj proizvod nisu provjerile i njegovu uporabu odobrile hrvatske nadležne službe. Zanimljivo je da se sredstvo istog naziva proizvodi i u Hrvatskoj i ima odobrenje za uporabu, ali su u Cianu radije koristili uvozno. Razlog zabrani nije, dakle, eventualna otrovnost proizvoda jer se i ne zna je li otrovan. Za svaki slučaj uzeti su uzorci i poslani na analizu.

Oznake:, , , , , , , , ,

2 responses to “Tvornica cementa na izvoru Jadra posjeduje dozvolu za (su)spaljivanje raznih vrsta opasnog otpada”

  1. Miroslav says :

    Strava, nevjerojatno !!! Postoji li mogučnost žalbe na rješenje, od strane ekološke udruge ili tko se uopće može žaliti ?

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: