HRVATSKA DANAS: Zeleno ne znači samo zaštita okoliša, nego i gospodarski razvoj i zapošljavanje uz poštivanje zaštite okoliša

“Bez toga da mi sačuvamo okoliš u kojem živimo, a da imamo siguran razvoj i istovremeno zadovoljena socijalna prava, ne možemo govoriti o razvoju i hrvatskoj budućnosti. Bez obzira o kojoj se političkoj opciji radi, ako neće poštivati načelo održivog razvoja, Hrvatska neće imati onakvu budućost kakvu zaslužuje i kakvu bi trebala imati. Ako ćemo previše ulagati u razvoj a nećemo voditi računa o okolišu, kakvih je slučajeva bilo, kao što je bilo i slučajeva da se kroz razne zakonske akte pokušavaju smanjiti socijalna prava, bez te ravnoteže ne možete imati dugoročno održivi razvoj države. Svaki državnik bi trebao razmišljati kakva će Hvratska biti 2030. i 2050. Ne znam državu članicu EU osim Hrvatske koja nema takvu stratešku viziju.”

Nezavisni hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Davor Škrlec u intervjuu za Hrvatsku danas progovorio je o kružnoj ekonomiji, (ne)razvrstavanju otpada u Hrvatskoj i političkoj situaciji u Hrvatskoj nakon parlamentarnih izbora koje je obilježila rekordno mala izlaznost.

davor-skrlec

U djelovanju se zalažete za kružnu ekonomiju. Možete li nam objasniti prednosti tog modela?

Kružna ekonomija u Hrvatskoj se često veže isključivo uz gospodarenje otpadom. Radi se o potpunoj promjeni ekonomskog modela. Mi smo sada u društvu koje se često definira kao potrošačko društvo, a to znači da trošimo resurse iz prirode koji su ograničeni. Nažalost, nije to vezano samo uz prirodne resurse nego i uz ljudski rad. Došli smo do toga da je posljednjih desetljeća jedan značajan dio gospodarstva odnosno industrije otišao iz Europske unije i SAD-a u Aziju zbog jeftine radne snage. Imate loše socijalne i radne uvjete, ali oni doprinose tome da je proivod jeftiniji. To je tzv. linearna ekonomija i ona nas navikava na to da stalno kupujemo nove proizvode, ne motivira nas na to da se proizvodi popravljaju, ne motivira nas da se kod dizajna proizvoda vodi briga o njihovom dužem roku trajanja i kao rezultat toga imamo sve više otpada. Uvijek netko može reći – možemo reciklirati, međutim stvorilo se jako puno problema, pogotovo kod onih materijala koji se ne mogu reciklirati iz razloga što ne postoji drugačiji način njihove termičke obrade, odnosno spaljivanje. Ako i postoji mogućnost recikliranja, oni sadrže toksične komponente koji utječu na zdravlje radnika koji rade s tim materijalima.

Pogledajte mjesto u kojem živite, koliko je bilo obrta koji su popravljali cipele, koliko je bilo krojača i drugih obrta koji su izumrli i nestali jer nisu mogli izdržati konkurenciju, nazovimo je, jeftine robe. Ekonomisti za to kažu – nema besplatnog ručka. Ako smo sada nešto platili jeftino, onda smo trošak prenijeli na buduće generacije, a to je vezano uz okoliš, zagađenje i prozvodnju hrane koje je vezana uz GMO i druge načine proizvodnje koji nisu ono na što smo navikli.

Koja je zemlja najviše okrenuta kružnoj ekonomiji?

Prelazak u kružnu ekonomiju proces je koji će trajati nekoliko desetljeća. Već postoje udruženja koja prelaze nacionalne okvire, zaklade koje su usmjerene na informiranje i educiranje građana, ali i gospodarstvenike jer oni trebaju shvatiti gdje je prilika za biznis i profit u odnosu na ono što imaju danas. Dosta daleko odlaze one zemlje koje su bile najveći zagađivači, tako Francuska ima nacionalni institut za kružnu ekonomiju, a Pariz ima gradonačelnika koji se zalaže za kružnu ekonomiju. Tu je i Belgija, imao sam prilike razgovarati s nekim vijećnicima iz gradova veličine Karlovca, gdje se kroz postupak javne nabave potiče da grad sve resurse koji ulaze u njega koristi za stvaranje nekih novih proizvoda. Je li to biootpad ili tradicionalni otpad poput željeza ili aluminija, sve može doživjeti prenamjenu. Primjerice, stara kanta za mlijeko, to je aluminij, ali se može preraditi kao sirovina, pa su je recimo na selu počeli stavljati kao poštanske sandučiće. Promjena je da kada radite na dizajnu proizvoda razmišljate na što bi se mogao prenamijeniti kada njegova primarna svrhe nestane. Prenamjena mora biti funkcionalna. Tu je pretvaranje u neki drugi prozivod, npr. imate fenomenalnih stvari koje se proizvode od automobilskih guma. Tek kada iscrpite sve mogućnosti, idete u postupak reciklaže.

Vaš stav o planu gospodarenja otpadom?

Nažalost, nikako da se na političkoj razini dogodi svijest oko toga da otpad kao i sve drugo može biti interesantno pojedincima koji imaju svoj biznis, ali i lokalnoj zajednici, odnosno građanima, kao neki resurs. Nepojmljivo mi je da Grad Zagreb koji čini četvrtinu pučanstva Hrvatske, pretpostavljam da proizvodi četvrtinu otpada u RH, taj otpad ne vidi kao resurs i da Grad tu ne vidi svoj interes da kroz Zagrebački holding ne stvori nova radna mjesta koja bi taj otpad koristila na svrhovit način. Umjesto toga, većina otpada nažalost i dalje odlazi na odlagalište Jakuševec. Zagreb je jedinstvena metropola u Europi koja ima odlagalište otpada gotovo u središtu grada. Jakuševec se polako sve više okružuje  naseljima. U bilo kojem većem gradu EU odlagalište se nalazi izvan grada, ako ono postoji. Loš primjer je i što se za prikupljanje i razvrstavanje otpada koriste zastarjeli načini. Vrlo često ćete naći da se vani u središtu grada koriste podzemni kontejneri, oni vam onemogućavaju ono što se događa po kontejnerima u Zagrebu. Tu ne mislim na ljude koji su socijalna kategorija i skupljaju plastične boce, nego se prevrću kontejneri s papirom, pred očima građana miješa se otpad u kamionu i odvozi na Jakuševec. Ljude morate uvjeriti da je razvrstavanje dobro i da papir neće biti zagađen nečim drugim.

Kako riješiti taj problem?

Svatko se drugačije odnosi prema svojoj obvezi ako ima financijske konzekvence. London je primjerice pokriven kamerama i točno se vidi tko je odložio većicu s otpadom iz svoje kuće. Kada kupujete kuhinjski element, u ponudi je i mogućnost da u kuhinji odložite otpad na tri-četiri osnovne komponente. Sankcija može biti neodvoženje otpada, a onda susjedi mogu utjecati ne vas jer svi trpe zbog pojedinca. Ljudi moraju vidjeti da razvrstavanje otpada ima svrhu, a ona je da se stvore radna mjesta, da se vidi da te plastične boce ne završavaju na nepoznatom mjestu, da se vidi da se nešto radi, da ljudi vide taj trud i da razvrstavanje rezultira radnim mjestima u njihovoj sredini. Rijetko ćete doći u članicu Europske unije a da ne možete razvrstati otpad na javnom mjestu. Ako to nemate u državnim instuticijama i turističkim mjestima, pa zašto bi se građani ponašali drugačije?

Izvor

HRVATSKA DANAS

Cijeli intervju od možete pročitati u članku na portalu HRVATSKA DANAS 

Oznake:, , , , , , , ,

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: