Hrvatska: Opasni željeznički pragovi “zbrinuti” u Drnišu 😱

Vlakovi su danas u Hrvatskoj, i po svojoj godini proizvodnje i po brzini prometanja, sve više nalik muzejskim eksponatima na otvorenom. A u novije vrijeme, osim zastarjelih kompozicija, uz hrvatske tračnice možete vidjeti i na tisuće željezničkih drvenih pragova. Tkogod bi rekao, doista je željeznici odzvonilo! Ali, zapravo, ne odlazi željeznica u povijest, samo se stari drveni pragovi zamjenjuju betonskim. Drveni su složeni na goleme, nepregledne hrpe uzduž tračnica i čekaju zainteresiranog ponuđača koji će ih, o trošku njihovih vlasnika, zbrinuti. A to je posao visokog rizika. Po radnike i okoliš. Doduše, oni koji željezničke pragove spaljuju, koristeći ih kao gorivo, ne dijele naše mišljenje. Pače, direktor drniške tvrtke GIRK Kalun Ivica Barišić, uvjerava nas da je manipuliranje konvencionalnim gorivom puno opasnije, a emisije u zrak puno štetnije, negoli kod termičke obrade starih pragova s naših pruga. Ali, pođimo redom…

Željeznički pragovi na kninskom kolodvoru čekaju spaljivanje (Foto H. Pavić) (12)

Znanstvenici utvrdili da radnici u tvornicama koje spaljuju pragove obolijevaju od karcinoma

Gomilanje rashodovanih pragova sa željeznice zapazili smo u Kninu. Prva nam je misao bila, što će biti s tim opasnim otpadom, tko će ga, kako i gdje zbrinuti. Jer, poznato je da se pragovi premazuju raznim kemijskim supstancama,  radi zaštite i trajnosti (otpornosti) drva, a i kako bi se osigurali od samozapaljenja. Prilikom termičke obrade i izgaranja ovog specifičnog drvnog otpada, oslobađaju se iznimno opasni plinovi i emitira veća količina otrovnih čestica u zrak, što ugrožava zdravlje ljudi i okoliš.
U Njemačkoj, Nizozemskoj, Švedskoj i Americi (POVEZNICA) znanstvenim istraživanjima je utvrđeno da su radnici u tvornicama koje su spaljivale željezničke pragove u visokom postotku obolijevali od više vrsta karcinoma (kože, pluća, mozga) (POVEZNICA). Provodili su i testiranja na miševima (POVEZNICA) koji su također, izloženi otrovnim česticama spaljivanih pragova dobivali karcinom. Postoje znanstvene studije (POVEZNICA) u svijetu koje na vrlo minuciozan način problematiziraju ovu temu, jer je notorno da su pružni pragovi jedan od najopasnijih otpada.
Švedska i Nizozemska su imale veliku željezničku mrežu i prve su počele spaljivati pragove, pa su shodno tomu i prve uočile probleme i počele ih rješavati. Svojedobno je u Njemačkoj, blizu Koelna, došlo do požara na uskladištenim pragovima, a vatrogasci su gašenju pristupili pod punom „ratnom opremom“, sa zaštitnim maskama i u azbestnim odijelima, zbog velike emisije otrovnih plinova. Dakle, nema nikakve dvojbe da je postupanje s ovom vrstom otpada iznimno opasno i zahtjevno. Navodno se pragovi nigdje na zapadu ne spaljuju, nego se transportiraju, raznim (ilegalnim) kanalima u Afriku i u tamošnjim pogonima lože.
IMG_7641[1]

2014. godine u prometu 160 tisuća rashodovanih pragova!

 Nije, međutim, sporno i da su pragovi vrlo kalorično gorivo koje razvija iznimno visoku temperaturu pogodnu, uz ostalo, i kod proizvodnje cementa. Tako nam je Cemex Hrvatska prvi pao na pamet kao potencijalni korisnik rashodovanog drva s hrvatskih željeznica.
Onako usput, pitali smo radnike na kninskoj pruzi znaju li kuda idu pragovi koje vade.
– Nemamo mi pojma o tome. Naše je da ih izvadimo i zamijenimo, drugo ne pitamo – dao nam je na znanje jedan od terenskih pružnih radnika.
A onda smo odlučili o tome priupitati nadležne : Hrvatske željeznice i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode.
– HŽ Infrastruktura d.o.o. nakon svakog remonta rabljene drvene željezničke pragove razvrstava prema „Uputi o razvrstavanju…“, a pragovi su klasificirani prema katalogu otpada kao opasni otpad i kao takav se mora zbrinuti sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom ( NN 94/13 ) – navode u Hrvatskim željeznicama.
 Informirali su nas i da je HŽ Infrastruktura raspisala javni natječaj za odvoz, analizu i zbrinjavanje opasnog otpada – pragovi, 27. svibnja 2014., za područje hrvatske željezničke mreže, a na koji se tvrtka Cemex nije javila.
 – Natječaj je raspisan kao okvirni sporazum na dvije godine, za zbrinjavanje 160 tisuća komada starih , drvenih željezničkih pragova, od kojih će 85 tisuća komada biti zbrinuto u 2014. – odgovorili su na naš upit iz HŽ-a, te precizirali kako će od toga na području dviju dalmatinskih županija, Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske, ove godine biti zbrinuto osam tisuća komada.
A gdje će biti uskladišteni, gdje oporabljeni?
– U proteklom razdoblju, sukladno sklopljenom ugovoru s HŽ Infrastrukturom, stare drvene željezničke pragove zbrinjavala je tvrtka GIRK Kalun d.d. koja posjeduje dozvolu Ministarstva zaštite okoliša i prirode, te temeljem toga u svojim pogonima suspaljuje pragove. Za detalje same tehnologije suspaljivanja pragova- preporučuju nam iz HŽ-ovih Korporativnih komunikacija- molimo da kontaktirate spomenutu tvrtku.
Rečeno, učinjeno. Nazvali smo direktora GIRK Kaluna, Ivicu Barišića i zamoli ga da nam objasni što rade sa željezničkim pragovima, od koga ih kupuju, po kojoj cijeni i na koji način ih spaljuju.

Željeznički pragovi na kninskom kolodvoru čekaju spaljivanje (Foto H. Pavić) (14)

Dobra cijena: HŽ plaća 34 kune po komadu

– Ne radimo samo sa željezničkim pragovima, nego generalno s otpadnim drvom, od sječke, namještaja, paleta, ambalaže, promela od HEP-a itd., dakle, sva biomasa dolazi u obzir, a pragovi su samo dio toga. Njih zbrinjavamo zadnjih 4 – 5 godina – potvrđuje Barišić.
–  Sve radimo sukladno Zakonu o termičkoj obradi otpada i imamo kontinuirano mjerenje štetnih emisija u zrak. Na prošlom natječaju pobijedili smo Nizozemce za koju kunu, a oni su bili spremni sve pragove transportirati do Nizozemske. Zbog toga su valjda i bili nešto skuplji do nas. Za pragovima vlada velika potražnja. Jedan austrijski grad na Muri otkupljuje sve što se nađe na tržištu. Svojedobno je pragove izvozio CIAK – priča nam susretljivi direktor drniškog Kaluna.
Tko plaća zbrinjavanje pragova? Država?
– Ne, plaća njihov vlasnik, izvođač radova na obnovi i rekonstrukciji pruge, jer su pragovi vezani uz investicijski projekt , a to može biti HŽ Infrastruktura ali i drugi izvođači, recimo Pružne građevine, Petrokemija, CIAK itd.
Koliko dobijate po komadu?
– Zadnja cijena koju smo imali je bila 34 kune po komadu, uključujući utovar, istovar, transport, sve. Na zadnjem natječaju smo dobili osam tisuća komada za zbrinjavanje, ali smo se i nedavno natjecali za novu količinu, a rezultate još ne znamo.
S obzirom da je riječ o opasnom otpadu, njegovo je tretiranje vrlo zahtjevno i rizično zbog emisije otrovnih čestica u zrak. Je li Kalun primjereno tehnološki opremljen za obradu takvog otpada?
– Mogu vam iz iskustva kazati da su emisije kod spaljivanja željezničkih pragova poželjnije i zahvalnije od termičke obrade bilo kojeg drugog konvencionalnog goriva, koksa, ugljena, mazuta itd. Pragovi su kvalitetnije gorivo s manjom emisijom otrova nego bilo koji konvencionalni energent – uvjeravao nas je Barišić.
No, činjenica je da su se svojedobno i Drnišani, baš kao i Kaštelani radi Cemex-a, digli na noge prosvjedujući zbog spaljivanja opasnog otpada u njihovoj tvornici koja je u neposrednom kontaktu sa stambenim dijelom grada. Ali, Barišić i na to ima odgovor: Građani imaju pravo znati i tražiti sve informacije. Samo znate, obično se glas diže u prigodi kakvih izbora, iz politikantskih razloga…
Željeznički pragovi na kninskom kolodvoru čekaju spaljivanje (Foto H. Pavić) (4)

“Betonci” zamjenjuju stare pragove, ali HŽ i dalje kupuje drvene

Direktor  Kaluna, protivno našim informacijama da su pragovi kemikalijama zaštićeni i od samozapaljenja, tvrdi da nisu baš dobro osigurani od te vrste rizika i da je njihovo skladištenje zapravo najspornije. Ovog trenutka GIRK Kalun ima na svojoj pruzi, od željezničke stanice do pogona, oko 15 tisuća komada drvenih pragova koje trebaju zbrinuti što prije. Jer, prag je, veli Barišić, vrlo rizičan baš s aspketa samozapaljenja, a manipuliranje s njima, bez obzira na kemikalije kojima su radi zaštite premazani, nije tako opasno kako se govori, minorizira problem prvi čovjek Kaluna. Kaže, ljudi su ih koristili i u vinogradima i nikome se ništa nije dogodilo. Pa čak ih i željeznice prodaju kao građevinski materijal, ne samo tvrtkama, nego i fizičkim osobama. I Kalun je nedavno kupio 20 tisuća komada od HŽ-a, u Vinkovcima, na stovarištu, kao građevinski materijal i s njim renovirao svoju prugu.
Betonski pragovi koji zamjenjuju drvene ne mogu se primijeniti na svakom dijelu pruge. Zahtijevaju, objašnjava Barišić, drugu vrstu radijusa krivina.
– Istina je, pragovi se mijenjaju „betoncima“, ali stari, dobri drveni željeznički prag neće tako lako nestati. HŽ je krajem prošle godine kupio za 200 milijuna kuna drvenih pragova, tako da oni i dalje imaju, i imat će, svoju funkciju. Sve skretnice su s drvenim pragovima. Bit će oni, smatra Barišić, još dugo u upotrebi…
Nitko nema ništa protiv toga, ali pod kakvim uvjetima, uz kakve mjere zaštite za čovjeka i njegov okoliš. To je pitanje svih pitanja, a kako vidimo, kod nas ono ne spada u prioritete. Vjerojatno dok se ne dogodi kakva veća havarija, dok netko ne strada i dok se žrtve ne počnu zbrajati…
Željeznički pragovi na kninskom kolodvoru čekaju spaljivanje (Foto H. Pavić) (7)

Cemex nema dozvolu za željezničke pragove

Kontaktirali smo i tvrtku Cemex Hrvatska koja je nedavno dobila dozvolu Ministarstva za gospodarenje otpadom i za oporabu, ali neopasnog otpada,  goriva proizvedenog iz otpada. Zašto nisu sudjelovali u zadnjem natječaju HŽ Infrastrukture, a pragovi su itekako kompatibilno gorivo njihovoj proizvodnji?
– U fazi natječaja imali smo samo suglasnost na Studiju utjecaja na okoliš, a dozvolu smo dobili za neopasni otpad, međutim ne i za namještaj i pragove. Doduše, nismo to posebno ni tražili jer  tada pragova na tržištu nije bilo, a u međuvremenu smo dobili dozvolu za gorivo proizvedeno iz komunalnog otpada. Osim toga sve procjene troškova pripreme toga materijala pokazuju da je to preskupo. Mi smo velika tvrtka i 160.000 komada pragova, koliko ih u ovoj godini HŽ daje na natječaj, za nas je relativno mala količina – objasnio nam je direktor Komunikacija Cemexa Branko Mozara. 
Tvrdi da Cemex poštuje sve hrvatske zakone i sve europske standarde, ali samo zato što su ušli u zonu otpada, veli Mozara, tretira ih se kao ekološki suspektne. A za sve je kriva lokalna vlast koja nije napravila svoj posao, pa se Lećevica tek sada forsira, e da bi 2018. bila spremna za zbrinjavanje otpada .
Iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Tomislav Marinović zadužen za odnose s javnošću, potvrdio nam je da Cemex ima dozvolu Ministarstva samo za oporabu neopasnog gorivog otpada (ključnog broja 19 12 10)  i to u količini 79.200 tona godišnje. Dozvola im je izdana za skladištenje otpada prije nekog od postupaka oporabe i za korištenje otpada kao goriva ili drugog načina dobivanja energije. Gorivi dio otpada služi Cemexu, kaže Marinović, kao alternativno, uz osnovno gorivo, u procesu proizvodnje cementa. Navedeni neopasni otpad, gorivo (19 12 10) dobiveno iz otpada,  je zapravo prethodno mehanički obrađen otpad (sortiranje, drobljenjem, prešanjem/zbijanjem, peletiranjem/granuliranjem). Ovom dozvolom Ministarstva nije dopušteno Cemexu korištenje drvenih željezničkih pragova, a niti spaljivanje, već oporaba otpada u okviru postojećeg procesa proizvodnje cementa, čime se, kažu u Ministarstvu, ne mijenja osnovni tehnološki proces, već se gorivi otpad dodaje osnovnom gorivu kao zamjena za dio toga goriva, što je, tvrde, u svijetu uobičajena praksa.
Inspekcijski nadzor nad radom Cemexa provodit će, napominju, inspekcija zaštite okoliša, koja u slučaju nepravilnosti postupa sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. Ministarstvo, ističu, ne može unaprijed pretpostaviti da Cemex pragove koristi kao gorivo u proizvodnji cementa, eventualno izvan kontrole i mimo zakonom propisanih uvjeta. No, svaka  nepravilnost u radu tvrtke provjeravat će se tijekom inspekcijskog nadzora – uvjeravaju nas iz Ministarstva okoliša.

Fig. 2. Gross liver pathology and normal liver histology of the mummichog from three Chesapeake Bay collection sites, a. liver offish i from reference site (Station 1); GB. gallbladder: Aar. 2.6 mm. A.liver of fish from Station 3 exhibiting multiple pale tan focal lesions (arrows); Aar, 2.6 mm. c. liver of fish from Station 3 exhibiting multiple focal lesions and one 8.0-mm-diameter hepatocellular carcinoma (arrtw). Arrowheads, macrophage aggregates: GB, gallbladder: bar, 2 hepatocellular architecture from reference site fish (Station 1). S, hepatic sinusoids: V, hepatic vein; bar. 60 ^m. Harris' hematoxylin and eosin.

Vijećnik Draganja kontra Cemexa, ali ne i Kaluna gdje je njegov otac šef NO tvrtke!?

Gradonačelnik Kaštela Ivan Udovičić danas govori vrlo oprezno i suzdržano o ovoj temi, koja je ne tako davno „zapalila“ Kaštelane.
–  Što se tiče postojećih tehnologija gospodarenja otpadom one su usklađene sa zakonom i tu nema ništa sporno. Ali, uvođenje novih tehnologija koje bi dovele u opasnost zdravlje ljudi i okoliš, izazvalo bi naš otpor i protivljenje. I kod toga ćemo ostati. Podržavamo zapošljavanje, želimo da Cemex radi što više i što uspješnije, ali postoje i drugi energenti, kao što je ugljen, mazut itd.  Stvar je u tome što ugljen plaćaju, dakle kupuju, a na pragovima zarađuju jer njima drugi plaćaju da ih preuzmu. No, ne moramo biti robovi kapitala pod svaku cijenu. Industrija da, ali ne na štetu zdravlja čovjeka i prirode – poručuje Udovičić.
Ovu temu, doduše, na zanimljiv i pokazat će se kontroverzan način, otvorio je na Skupštini Splitsko-dalmatinske županije vijećnik (s liste don Ivana Grubišića) Duje Draganja koji se referirao na netom izdanu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša tvrtki Cemex Hrvatska za gospodarenje otpadom, a prema kojoj će se u cementarama moći koristiti gorivo iz otpada, potencijalno i drveni željeznički pragovi. Draganja je, kako to prenosi portal Grada Kaštela, izdavanje dozvole Cemexu znakovito kvalificirao kao „veliku vijest koja je ušla na mala vrata“, a tiče se cijele županije.
– Ako pogledate njihove brošure, ispada da se onaj tko je najbolesniji treba samo popeti na njihov dimnjak, udisati taj zrak pet sati i bit će zdrav! No, različite nezavisne studije govore o tome da pri loženju otpada izrazito opasne kemijske supstance izlaze u atmosferu, talože se na tlu i ulaze u naš prehrambeni lanac. Nakon pet godina mogu se pronaći u radijusu od 6o kilometara oko tvornice, što je problem za cijelu županiju – slikovito je upozorio Draganja kojega je zanimalo i „planira li se u Lećevici proizvoditi RDF od „našeg“ otpada i hoće li se prodavati Cemexu, pošto će se na početku RDF uvoziti iz Italije“.
Draganjin angažirani, društveno odgovoran vijećnički istup bio bi za svaku pohvalu, da nije „kvake 22“. A ona kaže da je otac Duje Draganje, Petar Draganja, predsjednik Nadzornog odbora drniške tvrtke GIRK Kalun, tvrtke koja već nekoliko godina spaljuje opasne željezničke pragove… Zbog čega Draganja proziva Cemex i optužuje ih da će potrovati Kaštele, a u tvrtki koju „nadzire“ njegov otac zarađuju na opasnom pružnom otpadu (nota bene i na spaljivanju opasnog otpada iz šibenskog TEF-a!) koji je potencijalna opasnost po zdravlje čovjeka i prirode, a Duje o tome ni riječ da bi rekao, ni glasa da bi pustio i Drnišane odgovorno i ekološki svjesno o opasnosti alarmirao…
Željeznički pragovi na kninskom kolodvoru čekaju spaljivanje (Foto H. Pavić) (6)

Kreozotna ulja, pesticidi, fungicidi, herbicidi

Rekonstrukcija željezničke pruge podrazumijeva zamjenu dotrajalih pragova, željeznih tračnica i nasipa pruge. Željeznički pragovi se radi sprječavanja degradacije premazuju kreozotnim uljima i periodički tretiraju pesticidima, fungicidima i herbicidima. U postupku zamjene dotrajalih pragova, prema Zakonu o otpadu NN 178/04, odnosno prema Uredbi o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/05), takva se vrsta otpada mora adekvatno zbrinuti. Nasip pruge je kamen tucanik koji poprima nakon nekog vremena crnu boju na površini, a prostor ispod površine često bude ispunjen tekućinom i muljem. Ovakva onečišćenja tucanika nastala su tretiranjem pojasa pruge herbicidima, fungicidima i pesticidima, ispuštanjem fekalija na prugu iz sanitarnih čvorova vagona, curenjem mazivih ulja i masti s vlakova i vagona na prugu te razlijevanjem i rasipanjem tereta u prijevozu… (Izvornik: Tehnologije zbrinjavanja otpada. Zbornik radova Savjetovanja/Salopek, Branko (ur.). – Zagreb: Akademija tehničkih znanosti Hrvatske Varaždin, 12.6.-14.6.2006).

Željeznički pragovi na kninskom kolodvoru čekaju spaljivanje (Foto H. Pavić) (3)

Izvor:

TRIS portal

aem_baner

Oznake:, , , , ,

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: