Primjedbe na Zakon o otpadu 2011.

U ime 2330 članova Facebook Grupe
„USTANIMO PROTIV ZAGAĐIVAČA KAŠTELANSKOG ZALJEVA!“

Kaštela, 02. listopad 2011.

Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
Ulica Republike Austrije 20, Zagreb

Predmet : PRIMJEDBE, PRIJEDLOZI I PITANJA NA PRIJEDLOG ZAKONA O OTPADU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA

Poštovani,

U svezi javne rasprave o prijedlogu zakona o otpadu, s konačnim prijedlogom zakona (Zagreb, rujan 2011.) ovim putem tražimo od vas da u svrhu sprječavanja daljnje, legalne devastacije ljudskog zdravlja i prirodnog okoliša u RH, uvažite naše primjedbe i date odgovore na niže postavljena pitanja.

OPĆE OPASKE
Smatramo da su predložene izmjene i dopune od strane MZOPU u predmetnom Nacrtu prijedloga Zakona, daljnja skandalozna degradacija već jako niskih ekoloških normi RH u gospodarenju otpadom a koja je u zadnjih 10-tak godina sustavno bivala gora sa svakom novom izmjenom zakona i svakom novom uredbom ministarstva o ovoj problematici. Već je prethodna promjena zakona iz 2009 postavila legalnu osnovu za pretvaranje naše zemlje u deponij i centar obrade uvezenog otpada iz inozemstva.
Najnovija promjena kako je ovim nacrtom predložena ovomu dodaje uvoz otpada (uključujući opasni) za spaljivanje.
Ranije predviđena gradnja mastodontskih tzv. centara za gospodarenje otpadom (koji to zapravo nisu – čitaj centara za manipulaciju pomiješano prikupljanog otpada, odnosno smeća i njegove pripreme za spaljivanje u cementarama i spalionicama otpada) bila su priprema infrastrukture za ostvarenje spomenutog scenarija. Sada se obistinjuju prognoze da nakon ovoga Hrvatsku čekao uvoz otpada i spaljivanje s kancerogenim posljedicama i višestruko većom komunalnom naknadom (otplata ulaganja investitorima u tzv. Centre za gospodarenje otpadom i plaćanje usluga korištenja koncesionarima).

Radi ilustracije, Gradovi Split, Solin, Kaštela i neki drugi gradovi i općine su već pred nekoliko godina potpisali štetne i nezakonite ugovore sa Splitsko-dalmatinskom županijom, kojima se obvezuju da neće koristiti niti jedan drugi način zbrinjavanja otpada osim onog unutar i u okviru njihova Centra za gospodarenje otpadom.

Najgore se tek sada priprema upravo ovim prijedlogom nacrta zakona: Uvoz stranog komunalnog i opasnog otpada za spaljivanje ne samo u spalionicama nego i u cementarama i sličnim industrijskim pogonima što je suluda ideja ravna zločinu.

PRIMJEDBE:

1.
Vezano za Članak 11 prijedloga koji glasi:
(1) Gospodarenje otpadom mora se provoditi uvažavajući redoslijed prioriteta – hijerarhiju u gospodarenju otpadom:
1. sprječavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada,
2. priprema za ponovnu uporabu,
3. recikliranje,
4. energetska oporaba,
5. zbrinjavanje otpada na propisan način.

Predlažemo/Tražimo da se:
4. energetska oporaba – izbaci iz hijerarhije gospodarenja otpadom jer je u suprotnosti s ekološkim načelima i načelima održivog razvoja.

Objašnjenje:
Sredstava i nastojanja iz te točke treba preusmjeriti u djelatnosti opisane pod
1. sprječavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada,
2. priprema za ponovnu uporabu,
3. recikliranje.

2.
Vezano za Članak 12 prijedloga koji glasi:
Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se oporabiti.

Predlažemo/Tražimo da se članak izmijeni i da glasi:
Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti moraju se odvojeno prikupljati kako bi se smanjili troškovi u postupku reciklaže ili oporabe.

Objašnjenje:
Odvojeno prikupljanje vrijednih sirovina iz otpada je jednostavnije, cjelovitije, jeftinije i ekološki prihvatljivije rješenje od oporabljanja već pomiješanog smeća. Time bi se smanjili troškovi u postupku reciklaže ili oporabe, a postigla bi se i veća iskoristivost otpada.

3.
Vezano za Članak 13 prijedloga koji glasi:
(1) Odvojeno sakupljanje, najkasnije do 31.12.2015. godine, mora se osigurati za: papir, metal, plastiku i staklo, električni i elektronički otpad, otpadna vozila, otpadne gume, građevinski, medicinski i biootpad.

Predlažemo/Tražimo da:
sredstva za prikupljanje slijedećeg „otpadna vozila, otpadne gume, građevinski otpad“ ne budu na štetu poreznih obveznika već da troškove njegovog sakupljanja budu na trošak vlasnika odnosno prema načelu onečišćivač plaća.

Objašnjenje:
Prema načelu onečišćivač plaća kao održivom i jedino pravednom.

4.
Isto tako, u smislu članka 13, predlažemo/tražimo da:
prodajna mjesta električnih i elektroničkih uređaja moraju organizirati prihvat takvih vrsta uređaja nakon što i služe vijek trajanja i postanu otpad
Objašnjenje:
Prema načelu onečišćivač plaća, kao jedino prvednom u ovom smislu, ovu mjeru smatramo održivom i nužnom.

5.
Isto tako, u smislu članka 13, predlažemo/tražimo da:
prodajna mjesta svih vrsta proizvoda moraju organizirati prihvat svih vrsta ambalaža koja plasiraju na tržište

Objašnjenje:
Prema načelu onečišćivač plaća, kao jedino prvednom u ovom smislu, ovu mjeru smatramo održivom i nužnom.

6.
Vezano uz Članke prijedloga koje glase:
Članak 13.
(1) Odvojeno sakupljanje, najkasnije do 31.12.2015. godine, mora se osigurati za: papir, metal, plastiku i staklo, električni i elektronički otpad, otpadna vozila, otpadne gume, građevinski, medicinski i biootpad.
(2) Oporaba za ponovnu uporabu i recikliranje otpadnih materijala iz komunalnog otpada kao što su papir, metal, plastika i staklo u minimalnom udjelu od 50 % cjelokupne mase sakupljenog otpada mora se osigurati do 31.12.2020. godine.
(3) Oporaba neopasnog građevnog otpada za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine materijalne oporabe, uključujući postupke zatrpavanja i nasipavanja, u kojima se otpad koristi kao zamjena za druge materijale u minimalnom udjelu od 70 % mase sakupljenog otpada, isključujući materijal iz prirode utvrđen ključnim brojem 17 05 04 – zemlja i kamenje koji nisu navedeni pod 17 05 03. mora se osigurati do 31.12.2020. godine.

III. PLANSKI DOKUMENTI
Članak 21.
Planski dokumenti gospodarenja otpadom jesu:
1. Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske,
2. Županijski plan gospodarenja otpadom i Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba,
(…)

Članak 22.
(1) Županijski plan gospodarenja otpadom, odnosno Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba, mora biti usklađen s Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, Strategijom održivog razvitka Republike Hrvatske, (…) .
IV. NADLEŽNOST I ODGOVORNOST ZA GOSPODARENJE OTPADOM
Članak 30.
(1) Gospodarenje otpadom je od interesa za Republiku Hrvatsku.
(2) Učinkovitost gospodarenja otpadom Države osiguravaju Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo propisivanjem općih pravila i mjera za gospodarenje otpadom, donošenjem planskih dokumenata gospodarenja otpadom i predstavnička i izvršna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave donošenjem planskih dokumenata gospodarenja otpadom.

Predlažemo/Tražimo:
Da se novim Zakonom definiraju jasne – ne dvosmislene – kontrole, nadležnosti i kaznene mjere u svrhu učinkovitosti gospodarenja otpadom, štednje energije, vrijednih resursa. A kako bi se realizirali postavljeni ciljevi navedeni u prijedlogu novog Zakona o otpadu, smanjio volumen smeća, a dio otpada koji bi se odvojeno prikupilo po vrstama bi iznosio najmanje 50 % do 31.12.2020. godine.

Objašnjenje:
Novi prijedlog trebao bi ispraviti nedostatke ranijeg Zakona u otpadu u kojem nisu bile jasno definirane nadležnosti i kaznene mjere za one JLS koji nisu usvojili Planove gopodarenja otpadom (PGO) i/ili nisu radili izvješća o provođenju usvojenog PGO. Isto tako one čija su izvješća bila nepotpuna ili su navodila krive podatke.

7.
Vezano za Članak 25 prijedloga koji glasi:
(3) Nadležno upravno tijelo nadzire provedbu planova gospodarenja otpadom iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Gradonačelnik dužan je jednom godišnje, do 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu, dostaviti nadležnom upravnom tijelu i gradskom vijeću izvješće o izvršenju plana iz stavka 1. ovoga članka, a poglavito o provedbi obveza i učinkovitosti poduzetih mjera i ostvarenju ciljeva.
(5) Izvješće iz stavka 4. ovoga članka nadležno upravno tijelo dostavlja Ministarstvu i Agenciji.

Predlažemo/Tražimo da:
Novi Zakon o otpadu jasno (makar jasnije od prethodnog) definira tko je odgovoran za ne provođenje Planova gospodarenja otpadom (PGO), i predvidjeti kazne za njegovo ne provođenje ekvivalentno šteti koja nastaje njegovim ne provođenjem.

Objašnjenje:
Time bi izbjegli enormne zdravstvene, ekološke i materijalne štete nastale dosadašnjim ignoriranje (gomilanjem stvaranja smeća) ovog prevažnog dokumenta čiji je smisao plansko provođenje mjera propisanih Zakonom o otpadu.
Dosadašnja praksa je pokazala da se Planovi gospodarenja otpadom se nisu provodili, nisu rađena izvješća o provođenju Plana gospodarenja otpadom, nije rađeno prema zadanim rokovima za izvršenje utvrđenih mjera, nisu osigura mjere i sredstava provođenje radnji iz usvojenog PGO.

Nepotpuna i izvješće o neprovođenju PGO izrađivalo je nadležno upravno tijelo podređeno (županu/gradonačelniku/vijećniku) a njega su redovito prihvaćali vijećnici skupštine vijeća u kojem oni imaju većinu glasova.
Izvješća su nepotrebno šalju MZOPU i AZO a oni ne kontroliraju, sankcioniraju, provjeravaju izvršeno.
Predlažemo da se oforme tijela neovisna od upravnog tijela, župana, gradonačelnika, načelnika
i koja će neovisno i učinkovito provjeravati navode iz izvješća gradonačelnika ista prihvaćati ili predložiti sankcije na teret odgovornih. Ista tijela će provjeravati i provođenje ciljeva o realizaciji.

8.
Vezano za Članak 76. prijedloga zakona koji glasi:
(1) Davatelj koncesije može jednostrano raskinuti ugovor o koncesiji, ako koncesionar propusti u propisanom roku sklopiti ugovor iz članka 75. ovoga Zakona te ako se u inspekcijskom postupku utvrdi da koncesionar učestalo ne postupa u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovi njega, odnosno ako mu je pravomoćno poništena ili ukinuta dozvola za gospodarenje otpadom.

Predlažemo/Tražimo da se dio: 
“Davatelj koncesije može jednostrano raskinuti ugovor”
zamijeni sa:
“Davatelj koncesije će jednostrano raskinuti ugovor”
i predlažemo/tražimo da se riječ “učestalo” briše iz članka.
Tako da članak glasi:
(1) Davatelj koncesije će jednostrano raskinuti ugovor o koncesiji, ako koncesionar propusti u propisanom roku sklopiti ugovor iz članka 75. ovoga Zakona te ako se u inspekcijskom postupku utvrdi da koncesionar ne postupa u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovi njega, odnosno ako mu je pravomoćno poništena ili ukinuta dozvola za gospodarenje otpadom.

Objašnjenje:
„Učestalo“, ne definira koliko puta koncesionar može prekršiti zakon prije nego mu se oduzme koncesija što otvara neograničene mogućnosti korupcije i dvostrukih pravila.
Uz tako potpuno nedefinirani broj i vrstu prekršaja radi kojih se licenca može oduzeti, također i formulacija sa „može“ u “Davatelj koncesije može jednostrano raskinuti ugovor” otvaraju beskrajne mogućnosti za različite malverzacije.

9.
Vezano za Članak 84. prijedloga zakona koji glasi:
(2) Dopušta se uvoz otpada čijom se materijalnom oporabom dobiva novi proizvod ili sirovina ili u svrhu energetske oporabe ako za to postoje osobe koje imaju Dozvolu ili ovlašteni obrađivači za oporabu te vrste otpada u Republici Hrvatskoj.

Predlažemo/Tražimo da se:
ovakav članak izbriše i da se zadrži odredba POSTOJEĆEG zakona kojom se NE dopušta uvoz otpada u svrhu energetske oporabe i koji glasi:
Članak 47.
(1) Zabranjuje se uvoz opasnog otpada.
(2) Zabranjuje se uvoz otpada radi odlaganja i korištenja u energetske svrhe.

Objašnjenje:
Ovako preformulirani članak prijedloga vezanog za uvoz otpad sasvim razvidno ima za cilj omogućiti uvoz tvari za spaljivanje u industrijskim pećima i spalionicama što znači da se novim zakonom svjesno ide za ciljem da Hrvatska postane europska (odnosno svjetska) spalionica smeća.
Nemjerljiva štetnost spaljivanja otpada (komunalnog i opasnog) prakse je apsolutno neupitna.

Ovim prijedlogom zakona ne samo da se omogućava spaljivanje otpada iz Hrvatske već se omogućava i neograničen uvoz. Hrvatska javnost se već niz godina aktivno protivi spaljivanju otpada, komunalnog i opasnog – a napose u cementarama, što je nedavno kulminiralo protivljenju spaljivanju željezničkih pragova i namještaja u Cemex-u. A s ovako predloženim zakonom takva i slične industrije će imati trajnu opskrbu svim vrstama otpada (komunalnog i opasnog) iz uvoza kakvog požele.
Naime da bi se mogao uvoziti opasni otpad za spaljivanje i za bilo koju drugu svrhu – predlagač se pobrinuo neizravno (zakulisno, ako hoćete) i bez da je je to u prijedlogu eksplicitno navedeno. Tako da se u članku 9 definira da “…posebne vrste otpada prestaju biti otpad … ako … za takvu tvar ili predmet postoji tržište i potražnja …”.
Ovakvim dekretom, (planirano ili ne – ne znamo što bi bilo gore), npr. opasna otpadna ulja prestaju biti opasna otpadna ulja i jednostavno postaju predmet potražnje ako ih npr. cementna industrija potražuje za spaljivanje u svojim pećima.
Što je svrha zakona koji uvodi ovakvu praksu za Hrvatske građane? I to otpadom iz uvoza?

10.
Isto tako, vezano za Članak 84. prijedloga zakona (naveden gore):
Predlažemo/Tražimo:
da se zabrani uvoz bilo kakvog otpada, u bilo koju svrhu ako taj otpad radi nepostojeće ili nedovoljne organizacije odvojenog sakupljanja (odnosno radi neučinkovite organizacije političkih i komunalnih službi – nacionalnih ili lokalnih) – u isto vrijeme završava na brojnim odlagalištima otpada u Hrvatskoj.

Objašnjenje:
Takvom zabranom bi se zaustavila neshvatljiva situacija da Hrvatska uvozi čak i stari papir dok njime u isto vrijeme građani i industrija zatrpavaju komunalna smetlišta po Hrvatskoj.

11.
Vezano za Članak 115 prijedloga zakona:
U ovom članku nisu predviđene kazne za ne donošenja Planskog dokumenta gospodarenja otpadom Plana gospodarenja otpadom i Izvješća o provođenju plana gospodarenja otpadom, kao ni za ne provođenja mjera u zadanim rokovima prema Planu gospodarnja otpadom

Predlažemo/Tražimo:
Da se novim Zakonom odrede kaznene mjere kako bi se shvatila ozbiljnost i nužnost provođenja zakonskih odredbi (funkcioniranje pravne države) u svrhu učinkovitosti gospodarenja otpadom, štednje energije, vrijednih resursa.

Objašnjenje:
U važećem Zakon o otpadu nisiu definirani mehanizmi konrole i sankcioniranja odgovornih pa se nisu provodili i sankcionirali odgovorni za ne provođenje radnji prema usvojenim Planovima gospodarenja otpadom.

PITANJA:

1.
Zašto je iz postojećeg zakona brisan: Članak 26. (2) koji zahtjeva da „Prilikom skupljanja komunalnog otpada mora se iz njega izdvojiti opasan otpad i njime gospodariti u skladu s ovim Zakonom.“
Drugim riječima, zašto predlagač smatra da nije potrebno iz komunalnog otpada izdvojiti opasni odnosno organizirati odvojeno prikupljanje opasnog otpada prije nego se i pomiješa sa komunalnim i tako zavrsi u istom procesu kao i komunalni?

2.
Vezano za članak 9 koji glasi:
(1) Materijalno oporabljene odnosno reciklirane posebne vrste otpada prestaju biti otpad u smislu članka 4. stavka 1. ovoga Zakona ako:
– se tvar ili predmet uobičajeno koristi u posebne svrhe kao proizvod ili sirovina,
– za takvu tvar ili predmet postoji tržište i potražnja,
– tvar ili predmet ispunjava tehničke zahtjeve za posebne svrhe i daljnja je uporaba tvari ili predmeta za određenu namjenu u skladu sa svim zahtjevima na proizvod i zaštitu zdravlja i okoliša prema posebnim propisima,
– uporaba tvari ili predmeta neće dovesti do ukupnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi.
(2) Posebne kriterije za ukidanje statusa otpada propisuje ministar pravilnikom.

Koja je svrha članka (9) kojim se za posebne vrste otpada ukida status otpada ako (između ostalog) za takvu tvar ili predmet postoji tržište i potražnja? Zašto se ovim (kako je gore već navedeno) omogućava da opasna otpadna ulja administrativnim dekretom prestaju biti posebni otpad i postaju nekakav “proizvod” ako ih kakva industrija (bez obzira na njenu vrstu i mogućnosti zaštite okoliša) potražuje za spaljivanje u svojim pećima?

Ovakva problematika već postoji u zakonima drugih država i po njoj se visoko otrovni otpad, dakle po svojim svojstvima klasificiran kao “opasni” – kao takav ne smije baciti npr. u ocean ni u najmanjoj količini. No ako ga netko prije toga otkupi kao “proizvod”, tada se može staviti (I stavlja se) i u vodu za piće.

Nadalje što uopće znači da posebne vrste otpada prestaju biti otpad ako “uporaba tvari ili predmeta neće dovesti do ukupnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi.”

Koliko veliki moraju biti “ukupni štetni učinci na okoliš i zdravlje ljudi” da bi se onemogućila ovakva praksa odnosno zaustavilo donošenje ovako lošeg zakona uopće? Jeli se do sada ikada dogodilo u RH da je zakonodavac radi “ukupnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi” zakonski spriječio daljnje akumuliranje “ukupnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi.” Npr. u Kaštelima, ili Sisku koji imaju broj oboljelih od malignih bolesti daleko iznad (općenito visokog) državnog prosjeka?

Nadalje, ovakva formulacija članka 9 poništava i pozitivni članak 19 koji glasi:
(1) Opasni otpad mora se sakupljati, skladištiti i prevoziti odvojeno, svaka vrsta opasnog otpada za sebe i odvojeno od neopasnog i komunalnog otpada.

Vezano za članak 11 koji glasi:
(1) Gospodarenje otpadom mora se provoditi uvažavajući redoslijed prioriteta – hijerarhiju u gospodarenju otpadom:
1. sprječavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada,
2. priprema za ponovnu uporabu,
3. recikliranje,
4. energetska oporaba,
5. zbrinjavanje otpada na propisan način.

(2) Odstupanje od hijerarhije opravdano je u slučajevima poduzimanja mjera koje imaju najbolji ishod za okoliš i zasnivaju se na razmatranju životnog ciklusa te općih utjecaja pri nastanku i gospodarenju određenom vrstom otpada.

Pitanje:
Točka 2 ovog članka otvara mogućnost da se navedena hijerarhija potpuno zaobiđe na bilo koji način jer se ničim ne definira što je „najbolji ishod za okoliš” i što znači “zasnivaju se na razmatranju životnog ciklusa te općih utjecaja pri nastanku i gospodarenju”. Dakle koji su to slučajevi za koje je “odstupanje od hijerarhije opravdano”?

Vezano za članak 12 koji glasi:
Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se oporabiti.

Na sličan način na koji se točkom 2 članka 11 zaobilazi hijerarhija zbrinjavanja definirana u točki 1 istog članka – tako se ostavlja mogućnost da se gore navedeni članak 12 potpuno zaobiđe člankom 15.

Vezano za članak 15 koji glasi:
(1) Iznimno od odredbe članka 12. ovoga Zakona, otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti ne mora se oporabiti u slučajevima:
1. kada su troškovi oporabe tog otpada nesrazmjerno veći od troškova njegovog zbrinjavanja,
2. ako se zbrinjavanjem tog otpada manje opterećuje okoliš nego njegovom oporabom, a osobito u odnosu na:
– emisije tvari i energije u zrak, more, vodu i tlo,
– korištenje prirodnih izvora,
– energiju koju treba potrošiti ili koju je moguće obnoviti, te
– opasne tvari sadržane u otpadu proizvedenom prilikom oporabe otpada

Pitanje:
Što točno znači „nerazmjerno veći“ u članku 15. Jeli to 15%, 150% i tko/kako definira troškove oporabljanja i zbrinjavanja.
Znači li ovaj članak da se papir ili staklo neće oporabljati ako ih je jeftinije baciti na smetlište nego pripremiti za ponovnu uporabu? Ovakvim se pristupom izgledno može zaobići oporaba gotovo svega.

3.
Vezano za odluku predlagača zakona da primjedbe i sugestije zaprima samo pismom a ne emailom ili kakvim drugim elektroničkim načinom komuniciranja uobičajenim i u Hrvatskoj i svuda u svijetu.

Pitanje:
Što je svrha takvog ograničenja komunikacije sa narodom/državljanima – pogotovo uz ovako kratak rok za javnu raspravu? Na ovaj način proces slanja primjedbi i sugestija za zainteresirane postaje skuplji, vremenski zahtjevniji i financijski teži a i onako kratki rok za predaju postaje još kraći.
Što je u tom smislu svrha računala koje ministarstvo kupuje na račun poreznih obveznika kad se ne mogu upotrijebiti da bi ti isti državljani mogli komunicirati sa tim istim ministarstvom koje financiraju.

Uz moguću potrebu za pojašnjenjima, ostajemo na raspolaganju.

S dužnim poštovanjem.

1. Anita Matijaš 
2. Mr.sc.Goranka Adam, dipl.ing.
3. Mislav Luketin
4. Ivan Vicenco Pensa, Univ.bacc.ing.agr.
5. Doc. dr. sc Zdeslav Hrepić

Dostavlja se :

– Grad Kaštela
– Grad Solin
– Grad Split
– Grad Trogir
– Županija Splitsko-Dalmatinska
– Ured Predsjednika Republike Hrvatske
– Predsjednici Vlade RH Jadranki Kosor
– Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
– Medijima