Stanovnici Kaštelanskog zaljeva i dalje su bez odgovora na pitanje – otkud opasni metali u zraku koji svakodnevno udišu?!
“Uznemirava nas to šta ne možemo nikako doći do realnih nalaza Državnog inspektorata. Mi smo to stalno očekivali i nekako je sve u zatišju jer smo u iščekivanju rezultata koji ne dolaze”, ističu iz inicijative “Za čisti zaljev“.
Detaljne informacije je službeno zatražio i Grad Split, ali je iz Državnog inspektorata stigla odbijenica jer je, kako im je poručeno, prevladao interes prava na ograničenje pristupa informacijama.
Tim povodom, prisjetimo se:
Izjave Filipa Rogošića, direktora tvrtke “Luka”, za Slobodnu Dalmaciju u veljači 2022. godine
– Sklopili smo posao s tvrtkom “Trans Cargo Logistic” iz Beograda, to je transportno poduzeće, za prijevoz bakrene rude iz rudnika u Boru, koji je u vlasništvu kineske tvrtke “Zijin Mining”.
Radi se o velikoj rudarskoj kompaniji, globalnom igraču s barem tridesetak rudnika crnih, obojenih i plemenitih metala (bakar, olovo, cink, željezo, zlato, platina…) na više kontinenata.
Splićani su s Kinezima zasad potpisali ugovor do kraja 2022. godine, ali Rogošić očekuje da će posao postati višegodišnja suradnja, ako svi dionici ispune uvjete iz ugovora. Glavni izazov mogao bi biti u ograničenoj propusnosti Ličke željezničke pruge koju Hrvatska desetljećima zanemaruje.
– Pruga nije elektrificirana, još se mora koristiti lokomotiva na dizelski pogon, što ozbiljno povećava trošak prijevoza. Čak višekratno! Drugi problem je njezin uspon, posebno između Splita, odnosno Kaštela i Perkovića. Na toj dionici lokomotiva ne može povući više od 850 tona, odnosno 16 vagona tereta.
Uprkos svemu, “HŽ Cargo” i država izišli su u susret poslovnoj prilici, i to povoljnijim komercijalnim uvjetima, kako bi se mogao realizirati ugovor. To je učinila i splitska Lučka uprava sniženjem svojih tarifa – kaže Rogošić.
Tijekom ove godine u Split će stići ukupno 200.000 tona bakrene rude iz Srbije, a ubuduće se planira prijevoz pola milijuna tona svake godine, prije svega zbog spomenutog ograničenja ličkog željezničkog koridora. Inače bi količine mogle biti znatno veće.
Ruda će se prevoziti prugom iz Bora do Šida – što će organizirati tvrtka “Serbia Cargo” – a od Tovarnika će kompozicije preuzimati “HŽ Cargo” i dovoziti teret u Split.
Rekordne količine
– Tjedno bi se dovozilo oko pet tisuća tona. Odnosno, svakog radnog dana kompozicija po 15 vagona, jer trenutačno nije moguće više zbog ograničenja koje smo spominjali. Radi se o sipkom teretu koji će do prekrcaja u brodove biti smješten u zatvorenom lučkom skladištu. Najveći je to poslovni iskorak splitske teretne luke u smislu organizacije logističkog lanca i maksimalnog iskorištavanja kapaciteta Ličke pruge – govori Rogošić.
U rotaciji će biti 192 vagona – polovicu će osigurati “HŽ Cargo”, a drugu “Serbia Cargo”. U posao je uključeno šest, sedam partnera, a jedan od hrvatskih je i “Jadroagent”, ugledni pomorski agent.
Nije nezanimljivo istaknuti da, uz ostale ugovorene poslove, lučki čelnici u ovoj godini očekuju rekordne količine: Trebali bismo prijeći čaroban broj od milijun tona prekrcanog tereta u Sjevernoj luci. Uz bakrenu rudu iz Srbije, tu je staro željezo koje prekrcavamo za zagrebačku tvrtku “Cezar” i kalcit, odnosno kamen, za slovensku kompaniju “Calcit”, kao i različiti tereti za “Cemex”. Tolikih količina nije bilo još od osamostaljenja Hrvatske – istaknuo je Rogošić.
Županijski vijećnici zgroženi ‘curenjem‘ bakrene rude iz vagona: Ovo je ugroza cijelog bazena Splita, Solina i Kaštela
Nelagodno je bilo gledati, a kamoli promišljati o štetnosti po zrak a time i po zdravlja Splićana, kada se prikazivo video-materijal koji je na Aktualnom satu Skupštine Splitsko-dalmatinske županije, u lipnju 2023. prezentirao je dr. Luka Roguljić, vijećnik HSP-a i potpredsjednik Skupštine, prenosi Slobodna Dalmacija.
– Kao liječnik postavljam pitanje jesmo li sve učinili da pomognemo stanovnicima koji žive u blizini Sjeverne luke ali i svim Splićanima, Solinjanima i Kaštelanima, jer ovo što se tamo događa je opasno onešišćenje po zdravlje svih.
Snimka, koju su mi ustupili zabrinuti građani je od 5. lipnja ove godine.
Pokazuje željezničke vagone za prijevoz bakrene rude, koja nije dobro uskladištena. Vagoni su “zavareni” pur-pjenom, no ruda koja je štetna za zdravlje “curi” na sve strane, a nisu dobro pokriveni ni ostali vagoni, što sve dovodi do onečišćenje zraka arsenom u Sjevernoj luci – upozorio je Roguljić.
Nizao je županijski vijećnik brojke, koje su izazivale jezu među skupštinarima.
– Zadnja tri mjerenja pokazala su 13 puta povišene koncentracije arsena u zraku, a pitanje je što je s vodom? Ima li i drugih opasnih metala kao što je olovo, kadmij, nikal?
Bakrena ruda je ispadala iz vagona tijekom vožnje duž cijele Hrvatske gdje god je željezniča pruga i gdje su vagoni prevoženi.
Kao liječnik upoznat sam s utjecajem arsena, olova, nikla, bakrene rude, na zdravlje! O dugoročnim posljedicama na ljudski organizam ne treba mnogo zboriti. Ovo je ugroza cjelog bazena – i Splita, Solina i Kaštela jer su vagoni na otvorenom, gdje se obavlja i pretovar opasnih sirovina.
Upitao je Roguljić dr. Željku Karin,ravnateljicu županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, jesu li uzeti uzorci bakrene rude, budući su na snimci dislocirani vagoni prepuni te sirovine pa postoji bojazan kako nitko nije obratio pažnju, a kamoli mjerio indeks zagađenja, koji je moguć njihovim dolaskom u prostor Sjeverne luke.
– Osim uzoraka bakrene rude, imamo li dovoljno mjernih stanica za ispitivanje kakvoće zraka? – dopunio je pitanje Rogoljić prvoj dami ove županijske ustanove.
– Potražit ću konkretan odgovor i podatke od našeg Odjela za zrak koji provodi mjerenja u Sjevernoj luci, gdje se nalazi i bakrena ruda te druge tvari za koje se sumnja kako dolazi do povećane misija u zrak! Mi jesmo uzorkovali po nalogu Državnog inspektorata, kojima smo proslijedili i kvalitativno i kvantitativno mjerenje tog materijala.
Naš posao nije biranje mjesta odakle ćemo uzorke uzimati, to određuje Državni inspektorat, oni su nam pokazali odakle uzimamo uzorke i na osam pozicija smo to radili. Analizu smo poslali Inspektoratu, tako da od njih treba tražiti rezultate analize, mi ih nemamo – pojasnila je proceduru Karin.
Navela je kako u Splitsko-dalmatinskoj županiji imamo više mjernih stanica.
– Jedna je na našoj zgradi Zavoda, druga je u luci Split, sada su dvije postavljene u Sjevernoj luci po nalogu Grada Splita. Imamo mjernu postaju i u Svetom Kaji te u Kaštel Sućurcu, kao i na Karepovcu.
Što se Sjeverne luke tiče, ne znam imaju li elaborat o zaštiti okoliša, mi o tome ne odlučujemo, mi samo radimo mjerenja i upozoravamo kada se prelaze parametri – podvukla je Željka Karin.
Kako saznajemo od vijećnika Roguljića i samih građana, bakrena ruda dolazi iz Majdampeka iz Bora u Srbiji. Inače, Bor ima cijelo vrijeme visoku, čak 16 puta više od dozvoljenog koncentraciju arsena u zraku, što je već rezultiralo povećanom incidencijom pojave karcinoma kod stanovnika. – Vagoni su danima bili u Solinu. Bakrena ruda ispada, iako su zatvorili vrata vagona pjenom, no gore su otvoreni! Znamo kako je Državni inspektorat uzeo uzorak iz vagona. Imaju i rezultate koje ne daju u javnost, nego nas upućuju na inspektorat. Imaju li utjecaj studije na okoliš, ni to ne znamo, i za to nas upućuju na inspektorat – kazuju nam zabrinuti građani. Inače, 13. lipnja je u Sjevernu luku uplovio brod koji je za Kinu ukrcao preostalu bakrenu rudu. Kako su nam javili čitatelji, kada su građani s Brda digli dron za snimanje, prekinut je ukrcaj tereta. Kako smo već pisali, nedavno je tvrtka “Luka” d.d. dio tereta na otvorenom prekrila ceradom, a radi se, kako doznajemo, baš o bakrenoj rudi.
Izjave Filipa Rogošića, direktora tvrtke “Luka”, za Slobodnu Dalmaciju u lipnju 2023. godine
– Tekst sadrži netočne navode koji mogu dovesti Vaše čitatelje u zabludu. Obraćamo vam se sa zahtjevom za objavom ovog reagiranja, a sve u skladu s čl. 40 Zakona o medijima.
Iako se u većini članka radi o prenesenim navodima županijskih vijećnika u kojima ima netočnih navoda, na samom kraju članka se navodi bez navodnika netočna i neprovjerena informacija koja se lako mogla provjeriti: “Kako smo već pisali, nedavno je tvrtka “Luka” d.d. dio tereta na otvorenom prekrila ceradom, a radi se, kako doznajemo, baš o bakrenoj rudi.”
Netočna je informacija da je dio tereta na otvorenom, koji je tvrtka “Luka” d.d. prekrila ceradom, bakrena ruda, već je u pitanju troska koja se skladišti na otvorenom do njezina najavljena smještaja u zatvorena skladišta.
Također, Luka Split nikada nije prekrcavala bakrenu rudu već isključivo koncentrat bakra podrijetlom iz Bora tijekom 2022. i početkom 2023. koji je od prvog dana bio uskladišten u zatvorenim skladištima o čemu je “Slobodna Dalmacija” ranije izvještavala.
Radi se inače o koncentratu sive boje za koji nisu utvrđene nikakve nepravilnosti pri manipulaciji od trenutka prijema u samu luku. Dodatno, za vrijeme provedenih mjerenja na Brdima nije bilo nikakvih operacija u luci vezano za spomenuti koncentrat bakra koji se nalazio u zatvorenom skladištu.
Uslijed povećanja transportnih troškova od strane HŽ Carga, koji je dopremao teret do područja u nadležnosti luke, ugovor nije obnovljen od strane naručitelja te je luka ovih dana u fazi otpremanja posljednjih skladištenih količina.
S ciljem zaštite okoliša i ljudskog zdravlja i u skladu sa svim pozitivnim propisima, “Luka” d.d. nastavlja poduzimati niz raspoloživih mjera i maksimalan angažman u svrhu smanjenja emisija prašine i uklanjanja eventualnih nedostataka s lučkoga područja kojim upravlja.
Na području industrijske zone Sjeverna Luka, kao što je vidljivo iz prenesene rasprave, djeluju i drugi pravni subjekti, na čije postupke “Luka” d.d. ne može utjecati – naveo je Rogošić.
Za ostvarenje nulte emisije stakleničkih plinova, kojoj Europska unija teži, morat će se naći način kako ekološki prihvatljivije proizvoditi cement i čelik. Pročitaj više…
“Revizija sanacije Karepovca je potrebna, pritužbe ljudi treba uzimati daleko ozbiljnije nego do sada.”
Redoviti profesor fizikalne kemije u mirovini dr. sc. Stanko Uršić odgovorio nam je na neka od pitanja koja se sve glasnije postavljaju oko Karepovca. Profesor nije član niti jedne stranke, neovisan je stručnjak, voditelj niza znanstvenih projekata i osam doktorata znanosti. Središnji znanstveni interes mu je fizikalna kemija – kemijska mehanistika osobito reakcije protonom spregnutih prijelaza elektrona i tuneliranje hidrona u tim procesima (otkriće tuneliranja vodika u redoks reakcijama C-vitamina i slično). Izvan redovitog akademskog okvira desetljećima je angažiran, polazeći od znanstvenih uvida, u stvarima od javnog interesa i općega dobra u području ekoloških problema, sudjelovanje u saborskom Odboru za okoliš, brojnim državnim povjerenstvima te konkretnim projektima za rješavanje odnosnih problema.
Široj javnosti u posljednje vrijeme najpoznatiji je po angažmanu oko štetnosti kombi kogeneracijske plinske elektrane na Perući koju je skupina entuzijasta potpomognuta upravo uglednim znanstvenicima na koncu i spriječila.
Kako vi gledate na sanaciju Karepovca? Što je po Vama ključno za uspješno i sigurno saniranje?
– Pitanje svih pitanja odnosi se na koncepciju izvedbe i odluku o tome. Naime, ondje gdje je relativno debeo sloj lapora vjerojatno bi dovoljno bilo ograničiti smetlište betonskom membranom (radi prikupljanja onečišćenih ocjednih voda) i ugraditi sustav cijevi za prikupljanje metana, bez preslagivanja cijelog smetlišta jer to tada nije ni potrebno. To je pitanje za geologe, oni će znati koliko je podloga nepropusna. Prema oskudnim ispitivanjima (koliko znam, svega tri bušotine), vjerojatno jest. Ako mene pitate, trebalo je napraviti mnogo veći broj bušotina, bez obzira na eventualne troškove, jer je ulog, kao što sada svi vide, golem, i dobitak bi za ljude bio ogroman. Nije još kasno. A i nisu to toliki troškovi, jer ako bi se tako izbjeglo pripremu nove (umjetne) nepropusne podloge i preslagivanje cijelog smetlišta, dapače, možda bi sve skupa bilo daleko jeftinije, a izbjegle bi se sadašnje nevolje. I ako sada kažem da treba odmah privremeno prekinuti radove i revidirati projekt onoga što se naziva sanacijom izazvat ću ‘rat’. Premda revizija ne znači nužno velike promjene, to tek treba analizirati, izvođači, a možda i politika bi to vjerojatno dočekali ‘na nož’. Ne bi trebalo biti tako, interese izvođača bi trebalo uzeti u obzir, kao što bi bilo normalno uzeti također i interese građana, napose onih najviše pogođenih nevoljom. Prije bilo kojih drugih.Trebali bi sjesti zajedno za stol predstavnici gradskih vlasti, izvođača i građana. Trebalo bi ozbiljno i temeljito razmotriti bi li se proces mogao modificirati tako da se bitno smanje emisije izvan samoga Karepovca. To ne bi trebalo biti nemoguće i neizvedivo, osobno, vjerujem da bi se određenim dodatnim tehničkim zahvatima, čak i u slučaju da se ovaj proces nastavi, moglo u znatnoj mjeri smanjiti i lokalizirati emisije odlagališnih plinova, izvor problema. Pročitaj više…
Ako Hrvatska želi biti uz bok naprednim i bogatim društvima poput skandinavskih zemalja, uvođenje principa kružne ekonomije je nužno. Otpad nije smeće već metal, staklo, papir i drugi vrijedni i ograničeni resursi. Hrvatska nije dovoljno bogata da i dalje spaljuje i zakopava novac na način na koji se to do sada radilo.
MOST nezavisnih lista, jeste li napravili ustupakHDZ – Hrvatskoj demokratskoj zajednicitime što u konačnom nacrtu Plana gospodarenja otpadom RH 2016. – 2022. zadržavate zastarjeli koncept regionalnih centara za velike količine miješanog otpada i njegovo spaljivanje?!?
Ni pas ni vuk ne proždiru svoje mlade. To čini samo divlji vepar kad mu otrov proždranog izmeta zatruje mozak.
Takvom divljem vepru slični su odgovorni za zagađenja Kaštelanskog zaljeva.
Nisu to samo vlasnici tvornica, korumpirani ministri i inspektori, župani, gradonačelnici i drugi državni službenici. To su i mnogi drugi koji istima plješću, tepaju, ostavljaju rezervirane klupe na javnim priredbama i kažu: Ovo su naši!
To su i svi intelektualci i morali koji na očiglednu katastrofalnu eko zdravstvenu pogibelj gnjuraju glavu u pijesak.
To su zdravstveni radnici, koji znaju kakve opasnosti siju emitirani teški metali, otrovni plinovi, dioksini, radioaktivnost.
To su i novinari koji šute ili obmanjuju javnost.
To su i društveni javni morali, klubovi, udruge, pojedinci koji primaju sponzorstva i donacije najgorih zagađivača!
To su i svi ljudi kojima truju obitelj a nemaju barem toliko hrabrosti koliko mali mrav!
USTANIMO PROTIV ZAGAĐIVAČA KAŠTELANSKOG ZALJEVA!
EU se rješava spalionica, mi tek počinjemo s njima
Sukob interesa – Cemex sam sebe kontrolira
Kontrolu zagađenosti zraka na području Kaštelanskog zaljeva provodi zagađivač!
2017.
CEMEXove cementare s područja Kaštelanskog zaljeva učestalo ispuštaju velike koncentracije dušikova dioksida
Napomena: U ovom razdoblju nije nam omogućen uvid u vrijednosti emisija za cementaru “10. kolovoz”, smještenu u Klisu, na izvoru rijeke Jadro.
2. ožujka 2017.
Posljedice za zdravlje:
Kod kratkoročne izloženosti NO2, a koja premašuje koncentraciju od 200 mg/m3, može nastupiti upala dišnih putova. Kod dugoročnog izlaganja javljaju se obično simptomi bronhitisa kod asmatične djece, smanjenje funkcije pluća i slabljenje imuniteta.
Vrijednosti emisija na CEMEX-ovim glavnim ispustima:
CEMEX Hrvatska d.d. CEMS Tvornica 10. kolovoz Emisije:
– Cemexova Okolišna studija, na koju se poziva, rezultat je neuvjerljivih podataka, kako reče Sućuranin na javnoj raspravi: ‘’Kao da su podaci mjerenja (na temelju kojih je prezentirana studija) iz nekih alpskih područja’’. Ta je Studija negativno ocijenjena od Povjerenstva za zaštitu okoliša i GV-a Kaštela. Vrijedna je ‘’divljenja’’ Cemexova ‘’briga’’ u vezi sa smanjenjem CO2, i ‘’održivog gospodarenja otpadom’’, što je zapravo najobičnija borba za golemi profit. Ako vam je doista stalo do smanjenja CO2, prijeđite na plin, smanjit ćete CO2 za 50%, dok sagorijevanjem petrol-koksa i otpada, CO2 ostaje na razini od 100%.
Kategorizacija kakvoće zraka na području
Kaštelanskog zaljeva i Splita u odnosu na ukupnu
taložnu tvar za razdoblje 1976-1998.
Sažetak: Na istočnom dijelu kaštelanskog zaljeva smještena je jaka cementna industrija.
Na temelju višegodišnjih mjerenja, u ovom radu, data je ocjena kakvoće zraka i izvršena je kategorizacija područja u odnosu na ukupnu taložnu tvar (UTT). Uspoređeni su rezultati mjerenja sa karakterističnih postaja u istočnom, srednjem i zapadnom dijelu Kaštelanskog zaljeva i Splita sa preporučenom (PV) i graničnom vrijednošću (GV) za UTT.
Onečišćenje zraka taložnom tvari na području Splita i Kaštelanskog zaljeva najvećim je dijelom posljedica emisija iz industrije cementa.
Porast, odnosno pad proizvodnje, uvođenje novih tehnologija, zamjena goriva, uvođenje sistema za otprašivanje, odražavalo se na kakvoću zraka ispitivanog područja.
Dugogodišnjim mjerenjima je utvrđeno da je zrak istočnog dijela Kaštelanskog zaljeva u čitavom razdoblju ispitivanja (od 1975-1998 g.) bio prekomjerno onečišćen, odnosno III. kategorije, s time što je prekoračenje GV od 1975. do 1991. g. bilo 200-400%, a od 1991-1998. g. 11-54%. Zrak srednjeg dijela Kaštelanskog zaljeva je do 1991. g. bio III. kategorije
(prekoračenje GV 10-36%), a od 1991. do 1998. g. je II. kategorije, odnosno umjereno onečišćen (prekoračenje PV 3-52%).
Zrak zapadnog dijela Kaštelanskog zaljeva je do 1991. g. bio II. kategorije (prekoračenje PV 13-24%), a od 1991-1998. g. je I. kategorije, odnosno čist ili neznatno onečišćen.
Zrak na području grada Splita bio je do 1991. g. III. kategorije (prekoračenje GV 20-120%), a od 1991-1998. g. je II. kategorije (prekoračenje PV 10-70%).
Posljednjih godina uočen je lagani porast koncentracija UTT na svim područjima ispitivanja uslijed ponovnog oživljavanja proizvodnje cementa.
– Posebno se trebamo sjetiti da su za ministra Kovačevića, 2003.g., zbog pogodovanja krupnom kapitalu, utrostručene sve granične vrijednosti štetnih tvari, a naknadno su još povećali i granične vrijednosti za UTT (ukupne taložne tvari), pa su odjednom III. kategorije zraka postajale II. i sl. Zbog toga se 2003. g. Pučki pravobranitelj gosp. Ante Klarić, obratio tadašnjem predsjedniku Vlade gosp. Račanu s pritužbom na ministra zaštite okoliša Božu Kovačevića, kada mu je rekao da se ”pod cijenu zdravlja gradana sadašnjih i budućih generacija i naraštaja, privilegiraju rizični gospodarski subjekti’’. Ali istom politikom je bila nastavila i ministrica Dropulić…
Ovo je još jedna odluka Upravnog suda kojom se potvrđuje nedovoljna zaštita okoliša od strane nadležnog ministarstva, kao i nepoštivanja same procedure pri ishođenju rješenja.
Oba su pala
Sutkinja Upravnog suda u Splitu Mirela Valjan Harambašić donijela je nepravomoćnu presudu kojom poništava Rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša koje je 23. studenoga 2015. godine donijelo Ministarstvo zaštite okoliša i prirode za postojeća postrojenja za tvrtku CEMEX Hrvatska u tvornicama Sveti Juraj u Kaštel Sućurcu, Sveti Kajo u Solinu i 10. kolovoza u Klisu. Presuda je objavljena 22. rujna ove godine, a objavi je prethodilo samo jedno ročište osam dana prije.
Budući da je riječ o drugom poništenju Rješenja, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode ima pravo žalbe Visokom upravnom sudu u Zagrebu, kao i zainteresirana strana CEMEX Hrvatska. Postupak na splitskome Upravnom sudu tužbom protiv navedenog ministarstva pokrenuo je Grad Kaštela.
Ponovljeni postupak
Presuda o poništenju Rješenja obrazložena je time što, po ocjeni sutkinje Valjan Harambašić, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nije u okviru prethodnog postupka dalo mišljenje o analizi stanja i elaboratu o načinu usklađivanja postojećeg postrojenja, što je bilo obvezno učiniti. CEMEX je sa svoje strane Ministarstvu pravodobno dostavio potrebne analize i elaborate, i to 2000. godine.
Kako je već rečeno ovo je drugo poništenje rješenja i to na osnovi druge tužbe Grada Kaštela. Pročitaj više…
“Bez toga da mi sačuvamo okoliš u kojem živimo, a da imamo siguran razvoj i istovremeno zadovoljena socijalna prava, ne možemo govoriti o razvoju i hrvatskoj budućnosti. Bez obzira o kojoj se političkoj opciji radi, ako neće poštivati načelo održivog razvoja, Hrvatska neće imati onakvu budućost kakvu zaslužuje i kakvu bi trebala imati. Ako ćemo previše ulagati u razvoj a nećemo voditi računa o okolišu, kakvih je slučajeva bilo, kao što je bilo i slučajeva da se kroz razne zakonske akte pokušavaju smanjiti socijalna prava, bez te ravnoteže ne možete imati dugoročno održivi razvoj države. Svaki državnik bi trebao razmišljati kakva će Hvratska biti 2030. i 2050. Ne znam državu članicu EU osim Hrvatske koja nema takvu stratešku viziju.”
Nezavisni hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Davor Škrlec u intervjuu za Hrvatsku danas progovorio je o kružnoj ekonomiji, (ne)razvrstavanju otpada u Hrvatskoj i političkoj situaciji u Hrvatskoj nakon parlamentarnih izbora koje je obilježila rekordno mala izlaznost.
U djelovanju se zalažete za kružnu ekonomiju. Možete li nam objasniti prednosti tog modela?
Kad se gleda na razini sukoba interesa, smetlarska koncepcija nastoji progurati odluke koje bi stajale Hrvatsku 22 milijarde kuna, poručio je Uršić
Ekološki stručnjak Stanko Uršić izjavio je u novom broju Glasa koncila da interesne skupine u Hrvatskoj povezane s političkim strankama sprječavaju provođenje politike otpada na koju se Hrvatska obvezala Europskoj uniji te nastoje obraniti “antiekološku balkansku” koncepciju koja bi stajala Hrvatsku četvorostruko više. – prenosi direktno.hr
____________________________________
Tiskano izdanje Glasa Koncila
Glas Koncila 40 (2206) | 2.10.2016.
Intervju
Darko Grden
»Ne samo da je odvojeno prikupljanje i vraćanje u uporabu jedino što je u skladu sa samom prirodom i strogom ekološkom znanošću, nego je to i tehnički izvedivo bez osobitih poteškoća.«
»Sukob zbog Plana gospodarenja otpadom bez sumnje je sukob dviju koncepcija, ekološki i etički zasnovane, ujedno i europske, koja ide za gospodarenjem otpadom, i antiekološke, retrogradne, svakako se može reći balkanske, koja bi i dalje manipulaciju smećem, samo zakrabuljenu u tzv. centre za gospodarenje otpadom (CGO), koji s gospodarenjem otpadom nemaju nikakve stvarne veze, nego su to su centri za manipulaciju smećem.«
Prof. dr. sc. Stanko Uršić– fizikalni kemičar s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu i član više državnih komisija za procjenu utjecaja na okoliš
Jedino rješenje je odvojeno prikupljanje otpada
Hrvatska se već dugo nalazi u svojevrsnom »interregnumu«, s tehničkom Vladom. Ako se tomu doda dugo razdoblje pregovora i kratko trajanje sada već bivše Vlade, jasno je da na mnogim važnim područjima vlada stagnacija, s većim ili manjim posljedicama. Tako se proteklih mjeseci kroz medije provlačila vijest da bi, kad je riječ o gospodarenju otpadom, inertnost Hrvatsku mogla podosta stajati. Govori se o 475 milijuna eura iz fondova EU-a. Vlada tomu nije uspjela doskočiti.
O tome što je bit problema, zašto rješenje nije pronađeno i je li, najzad, u igri nešto što je vrjednije od novca – uz molbu da se osvrne i na neka druga pitanja koja nameće razvoj događaja – za Glas Koncila progovara prof. dr. Stanko Uršić. Sugovornik je redoviti profesor fizikalne kemije u miru. Izvan redovitoga akademskoga okvira već je više od dvadeset godina angažiran, polazeći od znanstvenih uvida, u stvarima od javnoga interesa i općega dobra u području ekoloških problema i edukacije, uključujući i sudjelovanje u brojnim državnim povjerenstvima te konkretnim projektima za rješavanje problema.
Plan nije poslan, novac neće biti dostupan
Možete li ukratko predstaviti problem s »gubitkom« 475 milijuna eura i okolnosti u kojima je on nastao?
DR. URŠIĆ: Problem koji navodite odnosi se na Plan gospodarenja otpadom, koji priprema prije svega Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOIP) te se on usklađuje na razini Vlade. Plan gospodarenja otpadom (PGO) među ostalim je dokument kojim hrvatska Vlada, osim što treba ispuniti obveze preuzete pristupanjem EU-u, potvrđuje spremnost na provođenje politika dogovorenih s EU-om, u ovom slučaju glede postupanja s otpadom. Kao takav taj je dokument također preduvjet za pristup i dobivanje novca iz određenih fondova EU-a. Riječ je o spomenutih 475 milijuna eura. PGO tijelima EU-a šalje Vlada (ne sâmo spomenuto ministarstvo, iako u pripremi plana to ministarstvo komunicira s odgovarajućim tijelima i predstavnicima EU-a), naravno, nakon što prihvati PGO koji predlaže ministarstvo okoliša. Hrvatska je bila trebala poslati PGO tijelima EU-a još krajem prosinca 2014. godine, ali to nije učinjeno. Štoviše, tijekom čitave 2015. godine bivša vlada propušta izvršiti tu obvezu. Stvar ostaje sadašnjoj (sada već »tehničkoj«) Vladi.
Kad je napokon u lipnju ove godine PGO dan na javnu raspravu, određene interesne skupine, usko povezane i s interesnim skupinama u političkim strankama i samim strankama, sasule su medijsku i ostalu »rafalnu paljbu« po tom planu i onima koje povezuju s njim, prije svega po resornom ministru. Ta buka trajala je s manjim prekidima cijelo ljeto i napokon je »tehnička Vlada«, točnije onaj dio (većina) kojem stranački ne pripada ministar, PGO i odbacila. Tako PGO nije poslan put Bruxellesa, a novac iz fondova EU-a ne će biti dostupan ako PGO do kraja godine ipak ne bude prihvaćen.
Iz Vaših se riječi dade naslutiti da podupirete odbačeni PGO? Koji su Vaši dubinski argumenti?
DR. URŠIĆ: Iako je to bilo presudno za odbacivanje PGO-a i problem s novcem iz fondova EU-a, nikako se ne bih ovdje bavio dnevnim političkim i grupnim interesnim pitanjima. Svakomu komu je do istine i poštenja na osobnoj razini te podjednako do općega dobra i nacionalnih interesa u cjelini bit će dovoljne činjenice. Ipak, da bi se one u ovoj stvari jasno vidjele, potrebni su barem neki uvidi u problematiku otpada i smeća.
U susret Svjetskom danu voda koji se obilježava 22. ožujka
UPOZORAVAMO
Izvor Jadra najznačajniji je objekt u vodoopskrbnom sustavu grada Splita i okolice.
Rijeka Jadro od izvora je do ušća duga tek malo više od četiri i pol kilometara, a sam izvor nalazi se oko dva i pol kilometra sjeverozapadno od Solina, na području Majdana. Rijeka izvire ispod zapadnih padina Mosora, u more se ulijeva u vranjičkom zaljevu, a njezinom vodom opskrbljuje se više od 300.000 stanovnika.
Stanovnici Splita već od 17. stoljeća piju vodu Jadra, ali ne samo oni već dio Zagore, područja Kaštela, Trogira i drugi dijelovi neposrednog gradskog okruženja. Na zahvatu u Solinu uzima se gotovo tri prostorna metra vode u sekundi i pušta u vodoopskrbu.
Voda rijeke Jadro teče gravitacijskim cjevovodom još od vremena Dioklecijana i nepresušna je, te predstavlja hraniteljicu života ovog područja.
Najveći dio rijeke Jadro je reguliran, ali još uvijek ne u potpunosti, kao značajno vodeno stanište. Gornji tok ove rijeke je proglašen zaštićenim područjem prirode u kategoriji posebnog ihtiološkog rezervata.
Nizvodno je smještena Cemexova tvornica “10. kolovoza”. Postrojenje nije radilo od 2008. godine, a prema rješenju izdanom u prosincu 2015. godine od strane Ministarstva zaštite okoliša i prirode, posjeduje dozvolu za skladištenje troske iz željezare, kao i dozvolu za oporabu tj. (su)spaljivanje troske iz ljevačke ili visoke peći. kao i raznih vrsta opasnog otpada, kao goriva za proizvodnju cementnog klinkera u rotacijskoj peći, instaliranog kapaciteta 1.400 tona na dan.
Kaštelanska gradska uprava ne posustaje u podizanju tužbi protiv Ministarstva zaštite okoliša i prirode, a sve zbog rješenja i dozvola koje izdaje tvrtki “Cemex Hrvatska”.
Posljednja u nizu je s kraja prosinca prošle godine, kad je Upravni sud u Splitu zaprimio tužbu kojom Grad Kaštela traži poništenje rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša (IPPC dozvola), izdanog “Cemexu” u studenom prošle godine, te predlaže da se njegovo izvršenje odmah obustavi.
Prisjetimo se; sudac Upravnog suda u Splitu Silvio Čović donio je u srpnju 2015. presudu kojom poništava rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode o prihvatljivosti zahvata prihvata, privremenog skladištenja i loženja krutog goriva iz otpada (RDF/SRF) u Cemexovim tvornicama cementa Sv. Juraj i Sv. Kajo, te predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje.
Presuda je pravomoćna i ministarstvo nema pravo žalbe, a to znači da Cemex, ako želi koristiti gorivo iz otpada, mora ponoviti kompletnu proceduru za ishođenje novog rješenja što bi moglo potrajati tri do četiri godine.
Prema istom Rješenju, koje je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode objavilo na svojim službenim stranicama, podpostrojenje A – Tvornica cementa Sveti Juraj posjeduje dozvolu za oporabu sljedećih vrsta otpada:
KNJIGE OBJEDINJENIH UVJETA ZAŠTITE OKOLIŠA S TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIM RJEŠENJEM ZA SVA CEMEXOVA PODPOSTROJENJA možete pogledati naLINKU
Ovo je već druga tužba Grada Kaštela zbog navedenog rješenja, za koje u Ministarstvu, za Slobodnu Dalmaciju kažu da je doneseno u skladu s presudom Upravnog suda u Splitu od 6. srpnja 2015. godine, kojom je Sud poništio ranije izdano rješenje te predmet vratio na ponovni postupak i odlučivanje. Novo rješenje odnosi se samo na postojeća postrojenja bez provođenja aktivnosti prihvata, privremenog skladištenja i loženja krutog goriva iz otpada RDF/SRF, a po tome se i razlikuje od prethodnog, također naglašavaju. Nadalje ističu da je sve učinjeno sukladno zakonu i propisima te presudi Upravnog suda u Splitu.
Znanstvena studija otkriva da Hrvatska može potpuno napustiti fosilna goriva i zaposliti desetke tisuća ljudi | Greenpeace Hrvatska
Uoči konferencije o klimi u Parizu na kojoj će predstavnici 196 zemalja odlučivati o obuzdavanju katastrofalnih klimatskih promjena, Greenpeace u suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje te Zelenom energetskom zadrugom, iznio je prijedlog scenarija prema energetskoj neovisnosti Hrvatske te prelasku na 100% obnovljive izvore energije.
Znanstvena analiza koju je naručio Greenpeace, a izradili stručnjaci s Fakulteta strojarstva i brodogradnje i Zelene energetske zadruge, pokazuje na koji način Hrvatska može iskoristiti vlastite potencijale sunca, vjetra, vode i ostalih obnovljivih izvora energije.
“Očuvanje prirodnih resursa je dio naše održive poslovne strategije. Zato ćemo napraviti veće korištenje otpadnih materijala i nusproizvoda iz drugih industrija kao vrijedne sirovine i goriva. Koristimo alternativne sirovine za proizvodnju klinkera, koja je najvažniji međuproizvod za proizvodnju cementa. Na taj način želimo smanjiti količinu CO2 intenzivnog klinkera u konačnom proizvodu.
Povećana uporaba alternativnih sirovina u proizvodnji cementa je stoga temeljni element naše klimatske strategije.
U brojnim zemljama Grupe, mi smo uključeni u području gospodarenja otpadom i pružamo održiva rješenja za mnoge općine kroz recikliranje otpada u našim pećima. U 2014. godini, uspjeli smo stabilizirati udio alternativnih goriva na 20,6% naše ukupne potražnje goriva.
HeidelbergCement je na dobrom putu ostvarivanja ambicija održivosti gdje je do 2020. godine cilj povećanje udjela alternativnih goriva unutar Grupe na 30%.” – navode na službenim stranicama HeidelbergCement grupe.
MEKSIČKI Cemex objavio je kako su potpisali ugovor o prodaji svog poslovanja u Hrvatskoj mađarskoj kompaniji Duna-Drava Cement za 230,9 milijuna eura. Ugovor uključuje i imovinu u BiH, Crnoj Gori i Srbiji.
Cemex je prodao tri cementare koje su u 2014. godine prodale oko 1,66 milijuna tona cementa, dva kamenoloma agregata, lani su prodali 0,16 milijuna tona, te sedam postrojenja za proizvodnju betona, u 2014. godini prodano je oko 0,25 milijuna tona. Cemexovo poslovanje u toj godini ostvarilo je neto prodaju od oko 138 milijuna američkih dolara.
Prodaja za smanjenje dugova i korporativne namjene
U priopćenju su naveli kako će prihodi od ove transakcije biti iskorišteni za smanjenje dugova te opće korporativne svrhe.
“Zatvaranje ove transakcije podliježe zadovoljavanju standardnih uvjeta za ovu vrst transakcija, što uključuje odobrenje regulatora. Trenutačno očekujemo finalizaciju tijekom četvrtog kvartala 2015. godine. Financijski savjetnici u ovom poslu bili su Bank of America Merrill Lynch, Citigroup, BNP Paribas i Morgan Stanley”, stoji u priopćenju Cemexa.
Cemex se povukao nakon što je Upravni sud stavio van snage dozvolu o korištenju otpada
Prodaja je uslijedila vrlo brzo nakon što je Upravni sud stavio van snage dozvolu Ministarstva zaštite okoliša da se u cementarama kao gorivo može koristiti otpad. Dozvola je dana svega koji dan prije učlanjenja Hrvatske u EU, unatoč velikom protivljenju lokalne zajednice i građana Kaštela koji su čak prosvjedovali i na splitskoj Rivi nastojeći uvjeriti Splićane kako cementare nisu samo njihov, već zajednički problem.
Sud je srušio dozvole jer je utvrđen niz propusta. – prenosiINDEX
bliskom suradniku,uvaženom aktivisti za zaštitu okoliša, priznatom umjetniku i velikom čovjeku
TOMISLAVU LEROTIĆU
(1951. – 2012.)
U Splitu je 5. travnja 2012. u 61. godini iznenada preminuo dizajner, umjetnik i aktivist, redoviti profesor na odsjeku Dizajna vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu, Tomislav Lerotić.
Od 1997. godine koristio je svoje web stranice kao platformu aktivističkog djelovanja. Svi njegovi značajniji projekti, poput kutija za odlaganje starog papira ili oznaka za odvojeno prikupljanje starih novina, najprije su bili prezentirani i promovirani na njegovom web sjedištu www.lerotic.de, a tek kasnije i realizirani. Njegov angažman predstavlja dizajnersku kritiku onih dijelova društva koji se na neodgovoran način odnose prema okolišu.
Tomislav Lerotić rođen je 1951. godine u Splitu gdje je završio brodograđevnu školu. Pohađao je tečaj grafičkih tehnika na Istituto stataie d’Arte u Urbinu 1968. – 72. Diplomirao je slobodnu grafiku na Fachhochschule für Gestaltung u Kielu, u Njemačkoj, gdje je od 1984. do 1987. radio i kao gost predavač. Od 1997. nastavnik je na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu.
Još za vrijeme studiranja zainteresirao se za interdisciplinarne teme povezane s ekologijom, gospodarenjem otpadom i obnovljivim izvorima energije, prvenstveno korištenjem solarne energije. Tako je u svom radu često realizirao samoinicirane projekte koji su na različite načine povezivali dizajn, umjetnost, socijalne teme te zaštitu okoliša i korištenje obnovljivih izvora energije. Važan dio njegovih aktivnosti bila je suradnja s nevladinim udrugama koje su se bavile socijalnim i ekološkim problemima
Sudac Upravnog suda u Splitu Silvio Čović donio je u ponedjeljak presudu kojom poništava rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode o prihvatljivosti zahvata prihvata, privremenog skladištenja i loženja krutog goriva iz otpada (RDF/SRF) u Cemexovim tvornicama cementa Sv. Juraj i Sv. Kajo, te predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje.
Presuda je pravomoćna i ministarstvo nema pravo žalbe, a to znači da Cemex, ako želi koristiti gorivo iz otpada, mora ponoviti kompletnu proceduru za ishođenje novog rješenja što bi moglo potrajati tri do četiri godine. – prenosi Slobodna Dalmacija
Zmajlović donio rješenje nekoliko dana prije ulaska u EU
Ne trebaju nam novi zagađivači, poručio je Sanader
Spomenik mrtvom stablu od ostataka stoljetne topole, uništene tijekom izgradnje sustava EKO-Kaštelanski zaljev otkriven je u Kaštel Starom povodom međunarodnog dana zaštite okoliša. Inicijator je udruga Lijepa naša Kaštela, a na svečanosti su bili kaštelanski gradonačelnik Ante Udovičić i saborski zastupnik Ante Sanader koji je podsjetio na sjednicu saborskog Odbora za zaštitu okoliša prije 20 godina održanoj u Kaštelima kada je odbačena ideja o izgradnji termoelektrane na ugljen na Čiovu. Govorio je i o sadašnjoj opasnosti za čist zrak u Kaštelima, a to je najavljeno spaljivanje otpada u cementarama tvrtke Cemex za što su vlasnici već dobili dozvole, a Grad Kaštela i Splitsko-dalmatinska županija podignuli su ustavne tužbe.
–Cementare ne služe za spaljivanje otpada. Mi nismo protiv industrije, ali ne želimo da netko stvara kapital, a da naša djeca umiru. Industrijalci, dobro ste došli, ali nemate pravo nečije zdravlje dovoditi u pitanje! Ne trebaju nam novi zagađivači – poručio je Ante Sanader, koji je i član udruge Lijepa naša Kaštela.
Kaštelanski gradonačelnik Udovičić je istaknuo kako im je clj da Kaštela postanu zelena oaza te će se boriti protiv svih zagađivača. – prenosi vecernji.hr
Video je snimljen početkom prosinca 2014. godine te uz prijavu incidenta priložen Ministarstvu zaštite okoliša i prirode. Iako je zakonski rok za odgovor na e-mail 15 dana, do danas iz resornog ministarstva nisu odgovorili.
Od spaljivanja otpada u Cemexu do daljnjega nema ništa. Sudac, a ujedno i predsjednik Upravnog suda u Splitu Silvio Čović, donio je rješenje po kojem se odgađa izvršenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske do pravomoćnog okončanja spora kojeg su protiv Ministarstva pokrenuli ekološka Udruga Sunce iz Splita, Grad Kaštela i Županija Splitsko dalmatinska.
Kako je sudac Čović pojasnio u obrazloženju presude, tužitelji su učinili vjerojatnim na dostatnom nižem stupnju vjerojatnosti da bi izvršenjem osporenog rješenja mogla nastati teško popravljiva šteta po ljude i okoliš. Da sudac nije donio ovakvo rješenje, s obzirom da ima sve potrebne dozvole, Cemex je mogao početi sa spaljivanjem otpada. – prenosiSlobodna Dalmacija
Suspaljivanje otpada u kaštelanskim cementarama multinacionalne korporacije Cemex neće početi, kako je bilo najavljivano, ovog mjeseca. Naime, splitski Upravni sud odgodio je primjenu rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode, kojim država dozvoljava takav način “zbrinjavanja” otpada, jer je posrijedi dokument koji je predmet spora, odnosno zbog kojeg su Udruga za prirodu, okoliš i održiv razvoj – Sunce i Grad Kaštela podigli tužbu protiv spomenutog ministarstva.
Osim toga, Upravni sud je odgodio današnja ročišta – prvo o spornoj procjeni utjecaja na okoliš i drugo o dvojbenom Rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša – koja su se trebala održati jedno za drugim. Do toga je došlo zbog podneska Ministarstva koje je tužiteljima dostavljeno pred početak suđenja, zbog nepojavljivanja trećeg tužitelja – Splitsko-dalmatinske županije, kao i zbog spajanja tužbi dvaju tužitelja. Nastavak spora tako je prolongiran za 30. prosinca.
Dana 06.11.2014. godine Udruga Sunce je zaprimila Rješenje Upravnog suda u kojem je isti riješio da se odgađa izvršenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i prirode do pravomoćnog završetka ovog upravnog spora.
Joško Berket i Grad Kaštela ipak se neće izvući s krajnje simboličnim kaznama zbog spaljivanja otpada u Rudinama. Prekršajni sud u Splitu lani ih je osudio na 8 tisuća, odnosno, 35 tisuća kuna kazne, no Visoki prekršajni sud uvažio je žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu te im izrekao minimalne, ali značajno više kazne, Berketu kao odgovornoj osobi 50 tisuća kuna, a Gradu kao pravnoj osobi 150 tisuća kuna.Pročitaj više…
Pozivamo vas da na Dan svih svetih, u sjećanje na sve umrle od malignih i imunoloških bolesti, bolesti dišnog sustava, u sjećanje na žrtve spontanih abortusa, preranih porođaja i preminulih novorođenčadi, upalimo lumine duž ceste kroz Kaštela i Solin, pred zgradom Županije i Banovinom u Splitu, u Cimatoriju u Trogiru te poručimo političarima da ne želimo istu sudbinu nama i našoj djeci.Palimo lumine u noći 1. studenog od 18 sati do 2. studenog u 6 sati ujutro, u sjećanje na žrtve karcinoma i ostalih bolesti uzrokovanih zagađenjem. Bilo bi poželjno da za sve duše preminulih zasvijetle sve ceste kojima su kročili, ali pošto je praksa pokazala da ljudi nisu baš aktivni, bit će dovoljno vidjeti kako svijetle oni malobrojni upaljeni lumini; pojedinačno, ali dostojanstveno.Molimo da lumine uklonite s ulica nakon što dogore. Hvala svima na suradnji.
Građani imaju dovoljno pouzdane «mjerne stanice» – svoja čula. Očima vide dim i prašinu, ušima čuju buku, njuhom čuju smrad. Imaju razum i savjest! I boje se nevjernici vjerovati onome što im je Bog dao.
Velik udio žitelja Kaštela nema dovoljno novca za golu egzistenciju. Kako će oni kupovati kontejnerske mjerne postaje i filtre tvornicama?
Građani imaju Gradsku upravu, predstavnike županijske vlasti, inspekcije, Ministarstvo nadležno za zdravlje ljudi, Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša, Ministarstvo nadležno za gospodarski kriminal privatizacijske pljačke tvornica i dr. Međutim, isti, radi stjecanja enormna profita vlasnicima tvorica, dopuštaju ekozdravstvene zločine nad građanima.
Građani nemaju petlje reći istinu u lice!? Čak ni predstaviti se imenom na Portalu! Zašto se ne predstavite imenom, svi vi koji na Portalu izričete kritike, psovke, postavljate pitanja, dajete prijedloge?
PREŠUĆEN DEMANTI
Građani imaju medije koje čitaju i vjeruju njihovim obmanama. Kao primjer može poslužiti tekst demantija upućen Slobodnoj Dalmaciji, kojeg niste imali priliku pročitati.
EKO FESTIVALOM GRAĐANA PROTIV EKOCIDA
U Kaštelanskom zaljevu četiri spalionice bez filtra! Pročitaj više…
DIREKTIVA 2008/98/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA
Ĉlanak 13. Zaštita zdravlja ljudi i okoliša
Države ĉlanice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se gospodarenje otpadom provodi na naĉin kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi, ne šteti okolišu, a posebno: (a) ne ugrožava voda, zrak, tlo, biljke ili životinje; (b) ne uzrokuju neugodnosti u pogledu buke ili mirisa; i (c) bez štetnih utjecaja na krajolik ili mjesta od posebnog interesa.
Dr. Mihovil Biočić: Od suspaljivanja tuđeg smeća u Cemexu mi bi se trovali, a oni na našem zdravlju dobro zarađivali!
12.10.2014. u 19:45h
JOŠKO DADIĆ
Foto: CROPIX
Dr.Mihovil Biočić, bivši ravnatelj KBC-a Split i bivši predsjednik kaštelanskog Gradskog vijeća (imenovan 2007. godine, za prvog mandata sadašnjeg gradonačelnika Ivana Udovičića), jedan je od onih koji već godinama dižu glas protiv Cemexa. Njegov glas se, kaže, sada sve rjeđe čuje zbog, “medijske blokade kojom smo okruženi”. Stoga nam je uputio svoje viđenje najnovije problematike oko Cemexa i (su)spaljivanja otpada. Njegov dopis prenosimo u cijelosti.
“U Slobodnoj Dalmaciji od 5. listopada 2014. je direktor Cemexa gosp. Trpimir Renić iznio u razgovoru s novinarom niz neistina, pa ću biti slobodan ispraviti najvažnije:
Nije istina da ‘Kaštelani udišu čisti zrak …’. Povjerenstvo za zaštitu okoliša Gradskog vijeća Kaštela ima niz dokaza da su vrijednosti mjerenja kakvoće zraka krivotvorene! U mojoj kući (u K. Sućurcu, 2 km od tvornice), u zatvorenim prostorima svakodnevno se taloži vidljiva crna prašina, vjerojatno od petrol-koksa, a o nevidljivoj mogu samo pretpostavljati. Što će se taložiti pri spaljivanju otpada, može se pročitati u inozemnim znanstvenim publikacijama.
Nije istina da mi tvrdimo da će Cemex postati spalionica, oni će biti puno gore od toga, a to je suspalionica (usputna spalionica), bez gotovo ikakve zaštite prema ljudima i prirodi. Ako na našu nesreću budu spaljivali komunalni otpad, kamo sreće da su spalionica, jer spalionice, iako opasne, imaju brojne filtere i zaštite. Zato i jesu vrlo skupe (oko 400-500 miljuna eura).
Nije istina da su Cemexove cementare ‘moderne tehnologije’. Sve cementare u Hrvatskoj su stare tehnologije. Ako su visoke tehnologije, onda ćemo (ako slučajno budu suspaljivali otpad), tražiti za Cemex GVE (granične vrijednosti štetnih emisija) koje imaju cementare visoke tehnologije, ali i oni znaju da je to nemoguće.
Nije istina da namjeravaju goriti samo neopasni otpad, sam gosp. Renić navodi da će spaljivati u tzv. RDF-u i ‘listiće plastike’, koje imaju oko 70% klora, iz kojeg gorenjem nastaju dioksini i furani, a spaljivanje željezničkih pragova i starog namještaja, za koje su također dobili pozitivnu Studiju, je prestrašno!
Nije istina da ‘U samom procesu proizvodnje događaju kemijske reakcije kojima dolazi do transformacije opasnih tvari u neopasne…’ . O tome u zadnjih nekoliko godina postoji više od 300 znanstvenih i stručnih radova koji negiraju takve tvrdnje. Kroz tzv. vrećaste filtere cementara prolazi sve osim krupnih čestica cementne prašine. Dioksini, osim što prolaze uz rub rotacijske peći (gdje su temperature niže), ponovo se stvaraju ‘de nuovo sintezom’ pomoću katalizatora (teških metala) na izlasku iz peći. Živu ništa ne može zaustaviti kao ni ostale teške metale. Ako nisu otišli u atmosferu, onda su ugrađeni u cement (na zapadu nazvan otrovnim tj. ‘toxic cement’). Najnovije otkriće US EPA i Američke nacionalne akademije znanosti, govori da ne postoji ‘threshold dose’ tj. prag za opasnost od dioksina (kao i kod azbesta), što znači da i najmanje količine dioksina mogu uzrokovati zloćudne i druge bolesti.
Nije istina da Prostorni planovi i Kaštela i Županije dopuštaju suspaljivanje otpada u cementarama, naprotiv zabranjuju i nalažu da se tvornica ukine nakon amortizacije osnovnih postrojenja (iako mi u Kaštelima nismo za ukidanje cementara koje će proizvoditi cement bez suspaljivanja otpada!!!).
Nije istina da Zakoni RH dopuštaju uvoz stranog otpada za gorivo, a u Hrvatskoj ga nema jer još nije uspostavljen sustav gospodarenja otpadom, zbog čega je Zagrebu odbijena lokacijska dozvola za spalionicu (a Cemexu, isti ministri dali dozvolu, a i mi smo u Hrvatskoj). Cemex najavljuje uvoz otpada za spaljivanje iz inozemstva (EU)! Tragično je da ćemo se mi trovati od suspaljivanja tuđeg smeća, a oni na našem zdravlju dobro zarađivati!
Nije istina da se ne pita lokalnu samoupravu! Kaštela su donijela u četiri navrata Odluke kojima se ‘ne dopušta suspaljivanje goriva iz otpada u bilo kojem obliku (RDF, SRF, GIO)’!!!
Nije istina da nije bilo ‘dijaloga s njima’ (Cemexa s Gradskim vijećem i građanima), kada je bilo nekoliko javnih rasprava i sjednica GV, samo nismo pristali na njihove namjere i ucjene!
Nije istina još puno toga što govore!
Dvije cementare (možda i treća) plus željezara… značit će 3-4 puta veću mogućnost teških zagađenja okoliša i oštećenja zdravlja!
Hoće li Kaštelani, Solinjani, Trogirani, Klišani, Splićani itd. ”udisati zrak I. kategorije”, kako će vjerojatno pisati na Cemexovim mjernim postajama?
A mislili smo da će nas spasiti projekt ‘Eko Kaštelanski zaljev’… !?
Iako je oduvijek bilo i Juda i škuda, bilo je i ljudi…
Zato nećete uspjeti! Protiv naroda nitko ne može! Dokazali smo to! I opet ćemo!!!
Gradonačelnici Kaštela, Solina i Trogira: Podržavamo prosvjed na Rivi!
– Oštro se protivimo spaljivanju bilo kakvih vrsta opasnog otpada u Cemexovim tvornicama. Podržavamo građane cijelog Kaštelanskog zaljeva u njihovim temeljnim i ustavnim pravima na očuvanju zdravlja – zaključak je to priopćenja koje su uoči subotnjeg velikog prosvjeda (početak je u 11 sati) u Splitu uputili gradonačelnici Kaštela Ivan Udovičić, Solina Blaženko Boban i Trogira Ante Stipčić.
Tvornice cementa tvrtke Cemex: “Sv. Juraj” u Kaštel Sućurcu i “Sv. Kajo” u Solinu koje se nalaze na obali mora u gusto naseljenom području i “10. kolovoza” na izvoru rijeke Jadro
Tvrtka Cemex, članica Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju i Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj, u kaštelanskom bazenu, u kojemu živi 350 tisuća ljudi, uskoro pokreće golemu spalionicu opasnog otpada koji će brodovima stizati iz svih dijelova Europe. Riječ je o tehnološki zaostalom tipu spalionice koja će u atmosferu ispuštati, između ostalog i dioksin. Riječ je o tvari koja je nakon plutonija nešto najopasnije što je ljudska ruka ikad stvorila.
Za Kaštelanski zaljev kažu kako je jedan od najljepših zaljeva na Mediteranu. Tu su smješteni najljepši hrvatski obalni gradovi Split, Solin, Kaštela i Trogir. Split i Trogir su čak i na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Stari Rimljani su upravo na obalama ovog zaljeva gradili ljetnikovce za svoje zaslužnike, a i kasniji vladari Hrvatske u Kaštelanskom zaljevu imali su svoje ljetne rezidencije.
Nažalost, 1945. godine, Kaštelanski zaljev počinje se sustavno ekološki uništavati. Pročitaj više…
Prof. dr. sc. Stanko Uršić – fizikalni kemičar s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu i član više državnih komisija za procjenu utjecaja na okoliš
KOORDINACIJA „ZERO WASTE HRVATSKA“ – PRIOPĆENJE ZA JAVNOST I MEDIJE
KOORDINACIJA „ZERO WASTE HRVATSKA“ POSLALA JE OTVORENO PISMO PREMIJERU REPUBLIKE HRVATSKE:
Hitno razriješite dužnosti Ministra zaštite okoliša i prirode, gospodina Mihaela Zmajlovića!
Kaštelanski zaljev, 2. rujna 2014. godine
Danas smo, okupljeni u koordinaciju hrvatskih ekoloških udruga i građanskih inicijativa pod imenom „Zero Waste Hrvatska“, uputili premijeru Republike Hrvatske, gospodinu Zoranu Milanoviću, Otvoreno pismo kojim tražimo da odmah razriješi dužnosti Ministra zaštite okoliša i prirode, gospodina Mihaela Zmajlovića. Razrješenje tražimo zbog njegovih nedavnih postupaka i izjava, koje su u suprotnosti s hrvatskim zakonima i državnim interesima Republike Hrvatske, ali i zbog cjelokupnog djelovanja na području gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj.
Već neko vrijeme svjedoci smo da gospodin Mihael Zmajlović od Hrvatske želi stvoriti destinaciju za obradu i spaljivanje europskog smeća. Iako to pokušava zakamuflirati u provođenje zacrtane strategije gospodarenja otpadom, svoju neprimjerenost obnašanoj funkciji Ministra zaštite okoliša i prirode potvrdio je nedavnom izjavom kako će dozvoliti uvoz gorivog otpada (RDF-a), iako je svjestan da se to protivi Članku 120. Zakona o održivom gospodarenju otpadom.
Tražimo od premijera napuštanje spalioničke strategije gospodarenja otpadom, bazirane na linearnoj ekonomiji i usvajanje principa reciklaže i ciklične ekonomije. Vrijeme je da počnemo pratiti ekološke i ekonomske smjerove Europske unije!
Odgovore koje sam dobila od Ministarstva za zaštitu okoliša i prirode iministra Mihaela Zmajlovića, proslijedila sam pojedinim članovima Povjerenstva za praćenje stanja okoliša Grada Kaštela te prof. dr. sc. Stanku Uršiću. Evo što su odgovorili:
Prof. dr. sc. Stanko Uršić – fizikalni kemičar s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu i član više državnih komisija za procjenu utjecaja na okoliš
“Obmana je tvrditi da je spaljivanje opasnog otpada bezopasno. Refuse-derived fuel – RDF (i tomu slično) dobiva se iz smeća iz kojega nije izdvojen opasni komunalni otpad!
Najveći problem kod trpanja RDF u peć jesu nehomogenosti i naročito prekidi u radu, što je neizbježno i relativno često. Tada su i onečišćenja najveća. (primjer slika niže)
Sva ta zamjenska goriva, svako na način određen sastavom, dovode do povećanih ispuštanja kancerogenih tvari, ponajprije putem emisija nevjerojatno velikog broja submikronskih čestica (milijarde čestica u kubnom metru dima). One su opterećene dioksinima i teškim (kancerogenim) metalima. Dodatno, ispuštanjem žive i talija, a nikakvi ih filtri cementare, dizajnirani samo za cementnu prašinu, ne zaustavljaju, pogotovo ne oni za cementnu prašinu.
Tipična je dezinformacija da se teški metali posve ugrađuju u klinker – živa i talij uopće se ne ugrađuju, a drugi dijelom također izlaze napolje. Taj dio može biti relativno malen, ali je količina dimnih plinova i prašine enormna tako da se učinak kroma, kadmija, arsena i drugih nikako ne može zanemarivati.
Notorno je da SRF, RDF i slično, sadrži osim žive i talija (koji se ne ugrađuju u klinker) i druge teške metale koji se ugrađuju više ili manje, nikad sasvim. Piromani će reći “almost completely”, ali nije tako jednostavno.
Neka Vam pokažu gdje je to formulirana i propisana obveza da se PVC (najopasnija “sirovina” za nastajanje dioksina) izdvaja iz mase iz koje rade SRF/RDF. Do sada unatoč pretraživanju, nisam našao ništa slično, a i temeljito sumnjam da bi to netko bio u stanju iz smeća izdvojiti PVC od ostale plastike. Teoretski, to bi se moglo zamisliti, no volio bih čuti tko je to doista ostvario i u kojem opsegu.
Jedna je Cemexova cementara u Kaliforniji zatvorena upravo zbog kroma pronađenog u okolišu tvornice – na krovu dječjeg vrtića. Te su emisije osobito povezane s neizbježnim čestim prekidima / nehomogenostima u radu peći.
Nema bitne razlike pali li se željezničke pragove ili RDF.”
U Slobodnoj Dalmaciji od 09.08.2014., g. Branko Mozara u ime Cemexa odgovara na moj članak od 02.08.2014., pa zbog niza netočnosti i zbog javnosti, moram demantirati da ”manipuliram činjenicama, iznosim neistine i zastrašujem javnost”. Ovaj (nešto kraći) odgovor je upućen u Slobodnu Dalmaciju, ali nije tiskan, jer najvjerojatnije, krupni kapital ima svugdje svoje ”duge, umiljate” pipke.Međutim, u vrijeme sveprisutnog interneta, teško je skriti istinu! Nije moguće odgovoriti na sve objede, tipa ”samoreklamerstvo”, ”manipulacije” i sl.. Takvim pridjevima se služe oni koji nemaju argumenata. Osvrnut ću se samo na bitno iz Cemexova odgovora!
Najprije o tome da je ”Apsurdno pomisliti da bi cijeli niz institucija naše države namjerno kršio zakone i propise”; Bože sačuvaj, to se u nas ne može dogoditi, zato sam i napisao da su ”previdjeli”, ”zaobišli”… Ja predlažem da o tome nešto kažu odgovarajuće institucije, ako ne u nas, onda u EU.
EU se rješava spalionica, mi tek počinjemo s njima
Piše: Prof. dr. sc. Mihovil Biočić
U medijima, posebno u SD, bilo je puno napisa u vezi sa spaljivanjem otpada u Cemexu, u kojima je izneseno niz netočnosti. Od toga da je Cemex kupovao otpad od Centra Marišćine kod Rijeke, a bilo je obrnuto, Marišćini je tražio da plati po uzetoj toni smeća, navodno oko 30 eura plus prijevoz. Posao je propao jer su drugi (Holcim, Plomin) bili jeftiniji zbog blizine. Tako će smeće koje Cemex sutra uzme umanjivati količinu kupljenog petrol-koksa i dvostruko zarađivati pa sve spaliti u Kaštelanskom zaljevu! Nakon dobivene Dozvole, direktor Cemexa (SD 9.7.2014.) najavljuje uvoz goriva iz otpada iz EU-a, pa uskoro postajemo ‘’mala zemlja za veliko europsko smeće’’. Dakle, možemo očekivati smeće iz Napulja i dr., zbog čega je gosp. Renić na vrijeme sklonio obitelj u Zagreb. Ipak očekujem da će gosp. Karamarko održati riječ, da: “Hrvatska neće biti pokvareni zub za europsko smeće!” Pročitaj više…
Jeste li ZA ili PROTIV spaljivanja i suspaljivanja otpada i goriva iz otpada u cementarama koje su smještene na obali Kaštelanskog zaljeva (2) i na izvoru rijeke Jadro (1)?
Holy je u nacrtu zakona dopustila suspaljivanje otpada i u postrojenjima koja nisu tome namijenjena. ‘Posljedice spaljivanja otpada koje svakako treba očekivati su porast teških endokrinih poremećaja, smanjenje i poremećaji imuniteta, porast karcinoma’, kaže za Danas.hr profesor Uršić.
“Zbog ekstra profita Cemex ne odustaje od pretvaranja cementare u spalionice otpada”, stoji na letku kojim se stanovnike Splita, Solina, Kaštela i Trogira poziva na mirni prosvjed protiv spalionice smeća u subotu, 16. lipnja, u 11 sati na splitskoj rivi. Protiv spalionica već dugo se bori Građanska inicijativa za zaštitu okoliša Kaštelanskog zaljeva (Gizzo), kojoj Cemex prijeti tužbom.
(Na glavnoj fotografiji vidi se Cementara “Sv. Juraj, Kaštel Sućurac, 8. kolovoza 2005., dvije godine nakon ulaganja 19 milijuna eura u ‘najsuvremenije vrećaste filtre i zatvoreni sustav za pretovar’) – http://www.lerotic.de/cemex/cemex_01.htm
U dramatičnom letku naslovljenom “Posljednji ispraćaj Splita, Solina, Kaštela i Trogira” poziva se na prosvjed s ciljem sprječavanja da se u trima spalionicama na širem splitskom području spaljuje otpad. Pročitaj više…
UNATOČ kiši pred Cemexovom tvornicom okupilo se popodne nekoliko stotina Kaštelana koji prosvjeduju protiv spaljivanja otpada u pećima.
“Najavili su kako će spaljivati otpad u sve tri tvornice. Jedna se nalazi na samom izvoru rijeke Jadro. To će biti prava ekološka katastrofa. Nisu pogođena samo Kaštela, već cijeli splitski bazen”, tvrdi Anita Matijaš iz građanske inicijative koja želi zelena Kaštela.
U Kaštelima ne jenjava otpor kojeg brojni građani i ekološki aktivisti upućuju kao odgovor na namjeru tvornice Cemex da kao alternativno gorivo počne suspaljivati otpad. Vjerojatno, primjer građanskog neposluha, mogao se uočiti i rano jutros, kada su brojni građani svjedočili tamnim ˝mrtvačkim glavama˝ na Cemexovim panoima. Tijekom dana slike su uklonjene, a kako neslužbeno doznajemo, o incidentu je obavještena i policija. – prenosi Kaštelanska panorama.
Posljednja u nizu pobuna protiv zagađivanja Kaštelanskog zaljeva, ovoga puta inicirana od strane svih eko-udruga s tog prostora, a među njima i najglasnijom Građanskom inicijativom za zaštitu okoliša (GIZZO) Kaštelanskog zaljeva, traje od rujna prošle godine. Kaštelani su glasno rekli NE najavljenom spaljivanju opasnog otpada u cementari CEMEX. Čeka se odluka ministrice Holy.
U prostorijama udrugeTrokut mladih Kaštelau Kaštel Gomilici, u organizaciji građanske inicijative GIZZO – Kaštelanski zaljev, 6. studenog 2011. godine, Tomislav Lerotić održao je predavanje o gospodarenju otpadom.
Ovom prezentacijom Lerotić je zainteresiranima o problemu suspaljivanja opasnog i komunalnog otpada u cementarama obrazložio pozadinu argumenata kojima se suprostavlja suspaljivanju opasnog i komunalnog otpada u cementarama kao prilog „održivom razvoju“ i kvalitetnijem suživotu u svrhu očuvanja radnih mjesta. Pročitaj više…
Gle, sivo inje skrilo je drvo masline od cementare.
Anita Matijaš (Haiku)
HOMO CLIMATICUM Zelene Akcije prva je zbirka domaće klimatske fikcije: idealnih, apokaliptičnih, iznenađujućih, distopijskih, nadrealnih kratkih priča i pjesama koje razmatraju našu blisku ili dalju budućnost oblikovanu klimatskim promjenama.
Vlakovi su danas u Hrvatskoj, i po svojoj godini proizvodnje i po brzini prometanja, sve više nalik muzejskim eksponatima na otvorenom. A u novije vrijeme, osim zastarjelih kompozicija, uz hrvatske tračnice možete vidjeti i na tisuće željezničkih drvenih pragova. Tkogod bi rekao, doista je željeznici odzvonilo! Ali, zapravo, ne odlazi željeznica u povijest, samo se stari drveni pragovi zamjenjuju betonskim. Drveni su složeni na goleme, nepregledne hrpe uzduž tračnica i čekaju zainteresiranog ponuđača koji će ih, o trošku njihovih vlasnika, zbrinuti. A to je posao visokog rizika. Po radnike i okoliš. Doduše, oni koji željezničke pragove spaljuju, koristeći ih kao gorivo, ne dijele naše mišljenje. Pače, direktor drniške tvrtke GIRK Kalun Ivica Barišić, uvjerava nas da je manipuliranje konvencionalnim gorivom puno opasnije, a emisije u zrak puno štetnije, negoli kod termičke obrade starih pragova s naših pruga. Ali, pođimo redom…
"Stara maslina" u Kaštel Štafiliću - najstarija maslina u Europi
"Tek kad sasiječete posljednje drvo,
tek kad otrujete posljednju rijeku,
tek kad upecate posljednju ribu,
tek tada ćete saznati da se
novac ne može jesti!" - Proročanstvo Cree Indijanaca
NE spalionici 