Projekt Županijskog centra za otpad

Tomislav Lerotić je multimedijalni umjetnik i dizajner, istaknuti ekološki aktivist koji godinama upozorava na pogrešne strategije upravljanja okolišem, ali nudi i konkretna rješenja.

Gotovo svakog splitskog gradonačelnika u ova vremena tranzicije, Lerotić je pokušavao uvjeriti da se može racionalnije postupati sa smećem. Pomaka u glavama političara nije bilo, ali profesor Lerotić i dalje vjeruje da Splitu nije suđeno da doživi sudbinu Napulja.

Protivi se onima koji tvrde da su Mediteranci osuđeni da se guše u svom smeću, od čega ih navodno mogu spasiti samo skupe spalionice ili plazma tehnologije. Lerotić vjeruje da Split može slijediti iskustva onih gradova koji su pametnim postupanjem smanjili otpad do te mjere da on nije nikakav problem.

Pišem pismo, tinta mi se proli.. – 2. dio

1) Smatramo da opasni otpad treba spaljivati/termički

obrađivati u spalionicama opasnog otpada. Hrvatska u što
skorije vrijeme treba realizirati modernu spalionicu opasnog
otpada i to će biti jedan od prioritetnih zadataka buduće
Vlade.

2) Ukoliko studije utjecaja na okoliš i probno spaljivanje

Glas građana ignoriraju županijska, splitska, solinska i trogirska samouprava

Političari se u predizborno vrijeme bore za svaki glas, ali dolaskom na vlast mijenjaju stav i najčešće ignoriraju volju građana, nije im bitan njihov interes i njihovo zakonsko pravo da sudjeluju u kreiranju svog prostora – zaključila je Patricija Granić iz Udruge Sunce, na okruglom stolu ‘Koliko se uvažava glas građana’, kojeg je ova udruga organizirala u ponedjeljak u splitskoj Gradskoj knjižnici.

U rješavanju problematike otpada Kaštela će postati uzor cijeloj županiji?

Proteklom sastanku Gizzo-a, koji se u srijedu, 23. studenog 2011. godine održao u prostorijama M.O. Rudine u Kaštel Novom, osim predstavnika Građanske inicijative za zaštitu okoliša i članova mjesnog odbora, prisustvovali su i zainteresirani stanovnici tog kaštelanskog naselja.

Posebni gost sastanka bio je gradonačelnik Kaštela Josip Berket, koji je izrazio želju da porazgovara s građanima o problemu otpada na području grada.

Tema ovog sastanka bilo je pitanje budućnosti i sanacije Pržaca, ilegalnog deponija u Rudinama.

Iz Sunca poslali letak o Cemex-u na 2160 adresa

Letak CEMEX ~ Udruga SUNCE – Split, pdf

Poštovani/a,

Udruga Sunce već se dugi niz godina bavi problematikom otpada, nastojeći promovirati i poticati primjenu principa „SMANJI STVARANJE OTPADA I RECIKLIRAJ“. Posljednjih mjeseci aktualna je rasprava o korištenju otpadnih željezničkih pragova i drvenog namještaja kao zamjenskog goriva u tvornicama CEMEX-a dok su namjere CEMEX-a također usmjerene ka korištenju komunalnog otpada u istu svrhu.

 Želja nam je da gradovi Split, Kaštela, Trogir i Solin te njihova okolica budu područja kvalitetnog zraka i čistog okoliša te Vam se obraćamo za pomoć u ostvarivanju ove namjere. 

Cemex na putu da postane europska spalionica otpada ili spalionica europskog otpada

Kako bi dr. sc. Mirela Holy, saslušala građane u vezi s problematikom spaljivanja otpada u Cemex-ovim cementarama na području Kaštela i Solina, SDP Kaštela organizirao je okrugli stol, koji se 21.11.2011. održao u hotelu „Kastel“ u Kaštel Lukšiću.

Među ostalima, okruglom stolu prisustvovale su  predstavnice Povjerenstva za praćenje stanja okoliša Grada Kaštela, članovi Građanske inicijative za zaštitu okoliša, Zeleni Dalmacije, predstavnice Sunca – udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj, te predstavnici Cemex-a.

Okrugli stol otvorio je predsjednik SDP-a Kaštela, Matko Kuzmanić te naglasio kako je svrha ovog okupljanja zajedničko rješavanje tekućeg problema. 

Spalionice vs Recikliranje

Upravljanje otpadom je njegovo prikupljanje, transportiranje, procesiranje, recikliranje ili odlaganje i praćenje od kakvog se materijala sastoji pojedini otpad. Obično se odnosi na materijale nastale ljudskom aktivnošću i otpadom se upravlja da bi se smanjili utjecaji na zdravlje, okolinu i estetiku. Upravljanje otpadom se odnosi na čvrsti, tekući, plinoviti, radioaktivni, farmaceutski, medicinski ili patogeni otpad, od kojih svaki zahtjeva drugačije metode i stručnu ekspertizu.

Mudri ljudi u svijetu već su davno shvatili da se na cijelom nizu ekoloških pitanja može zaraditi jako puno novaca, i to ne samo sada, već i dugoročno – u dalekoj budućnosti jer će središnje političko pitanje globaliziranog svijeta biti upravo zaštita okoline, odnosno, u skladu s filozofijom održivog razvoja, zaštita resursa koje tako rasipnički trošimo.

Bilo da se radi o vodi, zraku, tlu, šumama, morima, o biljnom ili životinjskom svijetu ili o otpadu – prilike za zaradu su mnogobrojne – kroz prodaju moderne ili manje moderne tehnologije za zaštitu okoline, kroz dobivanje koncesija za gospodarenje ili iskorištavanje otpada ili otpadnih voda i slično. S obzirom na to da se radi o velikom poslu koji uvijek znači i puno novaca, mogućnosti za malverzacije, korupciju i sukobe interesa političkih elita su ogromne.

Okvir za europsku politiku upravljanja otpadom sadržan je u rezoluciji EU Vijeća o Strategiji upravljanja otpadom koja se temelji na tada važećoj okvirnoj direktivi o otpadu i drugim europskim propisima na području upravljanja otpadom. Postoje tri ključna europska načela:
– prevencija nastajanja otpada,
– reciklaža i ponovna upotreba te
– poboljšanje konačnog zbrinjavanja i nadzora.

U dokumentu Kohezijska politika Europske unije kao podrška razvoju i zaposlenosti, Strateške smjernice zajednice, 2007-2013, zemlje članice zajednički nastoje maksimalno povećati ekonomsku dobit i smanjiti troškove tako da riješe zagađivanje okoline na samom izvoru. U sektoru upravljanja otpadom to znači da se prvenstvo daje prevenciji, reciklaži i biološkoj razgradnji otpada koje su jeftinije i osiguravaju veću zaposlenost u odnosu na spaljivanje i odlaganje otpada.

Kako smo na zanemarivoj razini reciklaže i sortiranog otpada kod nas je pogodna klima za zagovaranje spalionica kao efikasnog rješenja za zbrinjavanje otpada i dolazak zastarjelih i štetnih tehnologija spalionice koje uništavaju resurse i pretvaraju ih u otrov za zrak, vodu, okolinu i ljude.

Ali spalionice se u ovu EU strategiju upravljanja otpadom nikako ne uklapaju jer odražavaju izrazito konzervativan pristup fenomenu otpada koji otpad tretira kao smeće koje je nužno maknuti i ukloniti. No, sav otpad, čak veći dio otpada nije smeće, već korisna sirovina, pa je stoga spaljivanje otpada sve samo ne gospodarenje.

Osim što je sortiranje i recikliranje jeftinije, povećava zaposlenost daleko više od spalionice, potiče održivi razvoj jer resurse iskorištava a ne uništava, troši znatno manje financijskih sredstva od spalionice, čuva okolinu, prirodna bogatstva i zdravlje ljudi. [Pročitaj više]

Spalionice su tehnologije u zalasku, koje se u ovakvom trenutku, kad je svijet svjestan globalne krize i pomanjkanja energenata i resursa sve više izbjegavaju. U Americi se zatvaraju spalionice starije generacije; od 186 MSW spalionica koliko ih je bilo 1990. godine, samo je 89 ostalo do 2007., a od 6200 spalionica za medicinski otpad, koliko ih je bilo u 1988. samo 115 je ostalo 2003. Od 1996. do 2007. nijedna nova spalionica nije izgrađena.

Spalionice troše 4 puta više energije nego da se taj isti materijal reciklira. Na kraju, ne možemo reći da su spalionice energane za otpad, jer ako uložimo 10 energije i ostane nam 2, ne možemo reći da smo proizveli energiju. Spalionice su veliki potrošači energije i ne postoji u svijetu niti jedna spalionica koja stvara energiju, više nego što je troši.

Studije pokazuju da se recikliranjem štedi daleko više energije nego što bi spalionica proizvela. Izvještaj koji je proizvela tvrtka Sound Resource Management Group Inc. donosi rezultat da u prosjeku, recikliranje štedi 3 do 5 puta više energije od spalionice komunalnog otpada.

Recikliranjem se štede ogromne količine energije jer se u tom procesu zaobilazi proizvodnja, transport i obrada novog proizvoda od novo sakupljenih resursa, pri čemu štedimo i prirodne resurse.

Izvještaj britanske vlade o upravljanju otpadom iz kolovoza 2008. godine kaže da je cijena zbrinjavanja po metričkoj toni otpada spaljivanjem u spalionici srednje veličine veća za 18 funti nego zbrinjavanje MBT – mehaničko-biološkim tretmanom, a za 27 funti ako se zbrinjava u modernim spalionicama izgrađenim poslije 2000. godine.

Spalionica na makroekonomskom planu predstavlja iznimno skup projekt koji vrlo lako može dovesti do zaduživanja države u mnogo većoj mjeri nego što se planiralo, a to je velika zamka za budžet.

Spalionica da bi bila isplativa mora neprestano biti u pogonu i neprestano mora spaljivati otpad. Skupa servisiranja, stručni kadrovi, testiranja spalionice i ovisnost o stranim skupim tehnologijama su dodatne otežavajuće okolnosti.

Prosječna cijena deponiranja otpada na deponijima je oko 30 eura po toni. Kada spalionica krene sa svojom ‘proizvodnjom’, cijena zbrinjavanja otpada penje se na čak 120 eura po toni. Sve će to plaćati porezni obveznici i država, i to stranom kapitalu, gdje ćemo razvojem takve politike u potpunosti postati ovisni o stranom lobiju spalioničara otpada.

Spalionice otpada mogu smanjiti količinu otpada za 70%, no ostavljaju toksični pepeo i ostatke filtera koji se moraju pažljivo zbrinjavati. Spalionica proizvodi čak do 30% toksičnog pepela od ukupne količine spaljenog otpada.

Iako posljednjih godina postoji određeni napredak u smanjivanju emisija iz spalionica, one su još uvijek glavne odgovorne za naglo povećanje dioksina u svijetu (jedan od najjačih otrova proizvedenih rukom čovjeka).

Na primjeru spalionice iz Zwentendorfa kao činjenica je izneseno da od tone spaljenog smeća ostaje: 250 kilograma bezopasne šljake, 30 kilograma željeza, dva kilograma gipsa, 30 kilograma prašine iz filtera i kilogram visokotoksičnog “kolača” iz filtera. U šljaci se nalaze obojeni i teški metali, ali ih u Austriji ne izdvajaju zbog neprofitabilnosti procesa, nego ih odlažu na kontrolirano odlagalište koje je otvoreno, dakle izloženo vanjskim oborinama. Toksična prašina se solidificira cementom i zajedno s kilogramom tvrdog kolača visokih koncentracija iznimno opasnih dioksina i furana se odlaže u bunkere kao opasni otpad. Gips i željezo se izdvajaju. Na kapacitet 400 000 tona, to znači da svake godine među ostalim nastaje 100 000 tona šljake i još 12 400 tona opasnog otpada koji se treba odložiti na još nepostojeća odlagališta ili izvesti. S druge strane, iz austrijske spalionice su prezentirali podatke koji pokazuju da su zbog postupka višestrukog pročišćavanja dima koji nastaje spaljivanjem, granične vrijednosti štetnih tvari koji se ispuštaju u zrak znatno ispod razine i europskih i austrijskih normi. Ekolozi upozoravaju, između ostalog, da je šljaka bezopasna u malim količinama, ali da se koncentracija povećava odlaganjem kroz 30-ak godina. Također je činjenica da se, makar i količinama nižim od propisanih, štetne tvari, prvenstveno dioksini i furani, oslobađaju u zraku. Dozvoljena koncentracija dioksina i onečišćenja je također tisuću puta veća za vodu koja je nužna za rad spalionice, nego što je dozvoljena u zraku.

Najopasniji zagađivači, dioksini i furani, mjere se samo jednom do dva puta godišnje te se spalionice o tome ranije obavještavaju. Istraživanja provedena u Velikoj Britaniji potvrđuju da kontinuirano praćenje nivoa dioksina pokazuju 8 puta veće nivoe otrova od najavljenih mjerenja. Usprkos najavama o predstojećim mjerenjima nivo dioksina koje spalionice emitiraju, redovito krše zakonski dozvoljene limite. Na primjer, 1999. i 2000. godine, svaka je spalionica otpada u Velikoj Britaniji, koja je bila podvrgnuta mjerenjima, višestruko prekoračila zakonski dozvoljene limite.

Prva znanstvena studija koja je pokazala kako učestalost pojave raka ovisi o prostornoj udaljenosti od spalionice otpada objavljena je 1996. godine (British J. Cancer). Studija je pokazala da ljudi koji žive u područjima 7,5 kilometara udaljenima od spalionice otpada češće obolijevaju od raka pluća, želuca, debelog crijeva… Studija je provedena na velikom uzorku ljudi (više od 14 milijuna) i uključila je 72 spalionice otpada na području Velike Britanije. Zbog takvih podataka i zbog pritisaka javnosti mnoge se spalionice širom svijeta zatvaraju.

Beč trenutno ima 2 spalionice otpada u gradu: Spittelau, koja je poznata po tome što služi kao primjer zagovaračima spaljivanja te Flötzersteig, koja je samo u septembru 2004. godine , 12 puta ispustila više od dopuštene razine sumpor-dioksida. Ta spalionica je do sada imala više kvarova i požara koji su uzrokovali velika zagađenja. Do sada nisu rađene nikakve studije na temu zdravlja ljudi koji žive u blizini spalionice, no velike razine teških metala su zabilježene na voću i povrću koje je uzgajano u blizini spalionice. Spittelau spalionica otpada je renovirana nakon što ju je požar oštetio. Lokalno stanovništvo se oštro protivilo renoviranju spalionice, te su zahtijevali da se u potpunosti prekine sa spaljivanjem otpada u gradu. Lokalne vlasti su podijelile opoziciju atraktivnim dizajnom spalionice. Usprkos renovaciji, 4. srpnja 2002. u spalionici izbija požar te se okolica opet onečišćuje.

U sklopu renoviranja postrojenja instalirana je skupa oprema za kontrolu čistoće zraka, no i sve što filteri zaustave završava u letećem pepelu i ostatcima iz filtera, tako da je pepeo iz Spittelaua iznimno toksičan (koncentracija dioksina je 2160 ng TEQ /kg). Toksični ostatci iz filtera se odvoze u stari rudnik soli u Njemačkoj, gdje je lokalno stanovništvo također protestiralo. U tom slučaju odlagališta postaju vremenske bombe dioksina za lokalne izvore vode.

Ako ni tradicionalno pažljivi Austrijanci nisu uspjeli zaštiti svoje stanovnike od posljedica spaljivanja otpada, teško je zamisliti što se sve može dogoditi kod nas, gdje se ne zna gdje nestaje i gdje se gotovo jedva prati odlaganje opasnog otpada.

Mnogo je slučajeva gdje su se spalionice zaustavljale već odmah nakon same izgradnje, ili nakon vrlo kratkog vremena rada, a mnogi su razlozi za to, najčešće pritisak lokalnog stanovništva za reciklažnim aktivnostima do samih projektnih nedostataka spalionice ili nemogućnost financiranja/održavanja iste. Dodali bi ovome da kod nas postoji i prijetnja opće nesigurnosti zbog kvarova prouzrokovanih nestručnim upravljanjem, ili zbog poslovične aljkavosti, neodgovornosti i korumpiranosti kod nas.

Posljednje studije koje su usporedile cikluse prerade stakla, drva, papira, kartona, plastike, aluminija, čelika i metala generalno ukazuju da recikliranje proizvodi višestruko manje štetnih emisija od bilo koje druge metode upravljanja otpadom – uključujući odlaganje i spaljivanje otpada. Sve što možemo reciklirati, ponovno upotrijebiti i kompostirati, pa zaboga, to ne smijemo uništavati. Recikliranje, sortiranje otpada i kompostiranje je nova, vrlo snažna ekonomska grana, mnogo snažnija od samih lobista spalionica, i što je najvažnije, najveći dio novca ostane unutar države.

 

Preneseno sa:

http://www.sunce.org/index.php?strana=Spalionice-otpada

Dioksin – jedan od najopasnijih otrova

Dioksin je jedan od najopasnijih otrova, vrlo je štetan za čovjeka i okoliš, a od njega je, upozoravaju neki znanstvenici, štetniji samo nuklearni otpad.

Dioksini su organski spojevi iz skupine polikloriranih ugljikovodika. Najopasniji među njima skriva se iza zamršena naziva 2,3,7,8-tetraklorodibenzo-p-dioksin ili jednostavnije: TCDD.

Dosad je otkriveno 419 vrsta spojeva srodnih dioksinu, ali samo 30 se smatra otrovnima.

Dioksini nastaju izgaranjem organskih tvari, organskih otpadaka pri spaljivanju otpada, ali i kao nusprodukt u kemijskim procesima u organskoj kemijskoj industriji.

Dioksin iz smeća uništava ljude!

Može li se vjerovati CEMEX-u?

Autor Admin	Utorak, 13 Rujan 2011
JOŠ 2003. GODINE OBEĆALI DA NEĆE SPALJIVATI OTPAD Povodom najave suspaljivanja drvnog otpada u CEMEX-ovim cementarama i negativnih stavova građana i udruga prema ovoj najavi, prelistali smo neke arhivske napise iz kojih izdvajamo članak Lidije Gnjidić iz siječnja 2003. godine koji je najavio mogućnost spaljivanja otpada ali i “čvrsto jamstvo” tadašnjeg Dalmacijacementa da neće spaljivati otpad. U nastavku donosimo u cijelosti članak iz Slobodne Dalmacije od 24. siječnja 2003. godine pod nazivom “Dioksin iz smeća uništava ljude!

Kaštelanska sudbina – život u susjedstvu opasnog otpada

Pročitajte

Odgovor Vlade RH na pitanje saborske zastupnice Mirele Holy u vezi s privremenim skladištenjem opasnog otpada na području bivše tvornice Adriavinil, pdf

Kaštelanska sudbina – život u susjedstvu opasnog otpada

Autor D.P.	Petak, 18 Studeni 2011
CIAN SKLADIŠTI PO ZAKONU, A ZAKONE NE ZANIMAJU LOKALNE ZAJEDNICE

Iako nam je, nakon naših upita i objavljenog teksta o privremenom skladištenju opasnog otpada na prostoru bivše tvornice Adriavinil, iz Ministarstva zaštite okoliša obećano da će obaviti inspekcijski nadzor te da će nas obavijestiti o utvrđenom, ni nakon više od godinu dana nismo dobili obećano, ali smo zato dobili odgovor Vlade RH, na pitanje koje je o ovoj temi u Saboru postavila saborska zastupnica Mirela Holy i iz kojeg je vidljivo da se unatoč projektima i planovima, opasni otpad može privremeno skladištiti gdje god za to postoje odgovarajuća skladišta.