Spaljivanje otpada u cementarama – ravno zločinu

Željko Šimunović, dipl. ing-Spaljivanje otpada u cementarama – ravno zločinu (30.5.2011.)

Smjer provedbe sadašnje strategije gospodarenja otpadom vodi prema stvaranju nove gospodarske grane koja se zove spaljivanje otpada.Plan strategije o dostizanju razine recikliranja otpada od 25 posto do 2025. godine vrlo je skroman i direktan je ustupak spaljivačkom lobiju u Hrvatskoj. Cementna postrojenja nemaju nikakve filtre koji bi mogli zaustaviti ispuštanje tih otrova! Filtri zaustavljaju samo dio cementne prašine! Spaljivanje otpada u cementnim pećima bolesna je ideja i teška neodgovornost, ravna zločinu! Otrovi i kancerogene tvari koje ne dospiju u okoliš ostaju u cementu i na taj način se kasnije doslovno ugrađuju u zgrade, stanove…

Smjer provedbe sadašnje strategije gospodarenja otpadom vodi prema stvaranju nove gospodarske grane u Hrvatskoj koja se zove “spaljivanje otpada”. Plan strategije o dostizanju razine recikliranja otpada od 25 posto do 2025. godine vrlo je skroman i direktan je ustupak “spaljivačkom” lobiju u Hrvatskoj.

Spaljivanjem otpada do zatrovanog okoliša

Spaljivanjem otpada u okoliš se ispuštaju otrovni dušikovi oksidi (NOx), otrovni teški metali (živa, kadmij, olovo, arsen, talij), dioksini i furani koji su među najotrovnijim poznatim spojevima. Te otrovne tvari su i kancerogene (uzrokuju rak), uništavaju obrambeni sustav organizma, uzrokuju genetičke promjene (oštećenja) u ljudi svih dobnih skupina.

Najopasniji dioksin (TCDD) znanstvenici nazivaju najotrovnijom malom molekulom na planetu. Djelotvorniji je 11.000 puta od smrtonosnog otrova natrij cijanida, a djeluje već na sto milijuna puta nižoj razini. Dioksini u čovjekov organizam dospijevaju iz hrane životinjskog i biljnog porijekla, iz onečišćenog zraka, vode ili dodirom. U hranu dospijevaju iz onečišćenog okoliša. Nakupljaju se u čovjekovom organizmu jer ih organizam ne može razgraditi ili izlučiti na neki od prirodnih načina. Ženski organizam raspolaže jedinstvenim mehanizmom izlučivanja dioksina i to izlučivanjem mlijeka dojenjem. Spalionice otpada su najveći izvor dioksinskih emisija u okoliš.

Spaljivanje otpada u cementnim pećima je – zločin!

Cementna postrojenja nemaju nikakve filtre koji bi mogli zaustaviti ispuštanje tih otrova! Filtri zaustavljaju samo dio cementne prašine! Spaljivanje otpada u cementnim pećima bolesna je ideja i teška neodgovornost, ravna zločinu! Otrovi i kancerogene tvari koje ne dospiju u okoliš ostaju u cementu i na taj način se kasnije doslovno ugrađuju u zgrade, stanove i slično.

Kada se zna da filteri u spomenutim postrojenjima ne sprečavaju emisiju navedenih izvanredno štetnih i otrovnih tvari koje nastaju pri proizvodnji, uključujući radioaktivne, kao i druge štetne tvari (npr. brojne otrovne organske spojeve), dakle otrova koji se akumuliraju u prirodi, jasno je kakav poguban utjecaj na ljudsko zdravlje, prirodu i okoliš je omogućen na ovaj način.

Uredba Vlade o izmjenama i dopunama graničnih vrijednosti emisija (GVE) onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (n.n. 105/02), omogućila je zagađivačima trostruko povećanje (u odnosu na postojeće europske norme) emisije spomenutih spojeva i elemenata u okoliš.

Vlada RH uredbama potpomaže trovanje zraka?

Uredba o dopuštenom trostrukom prekoračenju GVE imala je vremensko trajanje do kraja 2008. kada su GVE trebale biti u svim elementima usklađene s europskim normama EC/76/2000. Ovaj prelazni rok trebao je omogućiti cementarama da svoje tehnološke postupke usklade sa zahtjevima europskih standarda rigoroznije zaštite okoliša.

Na prijedlog MZOPUG, Vlada RH donijela je 15.02.2007. novu Uredbu o GVE onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora, kojom je prolongirala cementarama dopušteno trostruko prekoračenje GVE do 2010. godine, bez ikakvih kaznenih odredbi.

Postavlja se pitanje zbog čega cementare do sada nisu uskladile svoje tehnološke procese, već im je potrebno produljenje roka za taj zahvat? Odgovor je poznat, one niti nemaju namjeru prilagođavati svoje procese rigoroznijim ekološkim standardima, već samo žele postojeće stanje produljivati u nedogled.

Zar je sudbina Hrvatske postati “unosna” spalionica otpada?

Opisano protežiranje cementara u su/spaljivanju otpada potiče i druge gospodarske subjekte u RH na slične inicijative. Uvođenjem su/spaljivanja raznih vrsta otpada kao “alternativnog / RDF / dodatnog” izvora energije u tehnološkim procesima, smanjuju se troškovi proizvodnje i ostvaruje golemi ekstraprofit, što je prava meka za sumnjive ulagače.

Ukoliko se ova praksa nastavi, Hrvatska će uskoro postati jedna velika spalionica otpada, iako bi se sav tako spaljeni korisni otpad moglo recikliranjem iskoristiti kao sekundarnu sirovinu.

Ovo je poslužilo cementarama “Dalmacijacement” u Kaštelima (danas u vlasništvu multinacionalne kompanije Cemex sa sjedištem u Meksiku) kao pravna podloga za ponovni prelazak na tehnologiju prilagođenu korištenju krutih goriva kao energenta, u zamjenu za dotadašnji daleko ekološki prihvatljiviji plin ili barem mazut, te cementari “Holcim” u Koromačnom (u vlasništvu multinacionalne kompanije Holcim sa sjedištem u Švicarskoj) za nastavak već uhodane prakse, a sve radi dodatne mogućnosti spaljivanja otpada u takvim postrojenjima, uključujući opasni i kemijski otpad.

Regionalni “smećarski” centri u službi – spalionica?

Plan gradnje velikog regionalnog centra za gospodarenje otpadom u Lećevici (Splitsko-Dalmatinska županija), zapravo je plan gradnje centra za sabiranje i manipulaciju smećem. Tamo se planira dovoziti neodvojeni otpad i MBO metodom (mehaničko-biološka obrada) razdvajati ulazni otpad radi dobivanja 36% RDF (refuse-derived-fuel) goriva iz suhog gorivog dijela otpada (koji najprije naravno treba osušiti), te 62% komposta. RDF gorivo se planira koristiti kao energent u cementarama.

Ovo gorivo poznato je kao heterogeno što znači da ima promjenjiva energetska svojstva po jedinici mase, a to znači da je procese izgaranja takvog goriva teže optimizirati što ima za posljedicu dodatno povećanje onečišćujućih tvari u zrak.

Kompost dobiven spomenutom metodom imat će ograničenu primjenu budući nastaje iz miješanog krutog otpada, te nije zadovoljavajuće kvalitete koju je moguće jedino postići samo iz odvojeno sakupljenog organskog otpada. Po istom modelu planira se gradnja i drugih regionalnih centara.

MZOPUG kotlovnicama daje batine, a spalionicama mrkve?

U Vjesniku od 24.02.2007. u članku “Kotlovnice na Šalati uskoro na remontu” čitamo da, nakon višegodišnjih vapaja za rješavanjem problema zbog udisanja onečišćenog zraka, za stanare ulica oko KBC-a “Šalata” u Zagrebu dolaze bolji dani.

Prema izjavi glasnogovornice MZOPUG, mjerenjem koje je svojedobno na Šalati proveo Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti utvrđeno je kako tamošnja ložišta za proizvodnju tople vode višestruko premašuju granične vrijednosti ugljika CO2 i krutih čestica, odnosno sumpor oksida. Tom prilikom je rečeno da je Inspekcija zaštite okoliša naredila mjerenje emisije onečišćujućih tvari u zraku iz tzv. stacionarnih izvora i istodobno zatražila podatke za sanaciju kotlovnice. Osim ložišta za toplu vodu i ono za proizvodnju pare, navodi Inspekcija, premašuje dopuštene emisije CO2, okside sumpora i emisiju krutih čestica. Mjerenja na kotlovnici Klinike za pedijatriju premašuju pak štetnu emisiju krutih čestica u zraku, a utvrđena je i neispravnost ložišta.

Preuzeto s: www.labin.com
Ostatak članka pročitajte na: www.sucurac.info

Trackbacks / Pingbacks

  1. GIZZO « NE spalionici - 21. ožujka 2012.
  2. GIZZO Cemexu i Ministarstvu: Ne pristajemo na kompromis! « NE spalionici - 4. travnja 2012.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: