Podaci Zavoda za javno zdravstvo sumnjivi, more i zrak zagađeni

Sonja Vidič iz Državnoga hidrometeorološkog zavoda o kvaliteti zraka u Kaštelanskom zaljevu

‘Željezara’ i tri cementare

Sonja Vidič potvrdila je, naime, da su glavni pojedinačni izvori emisija ugljikova monoksida i dušikovih spojeva u Kaštelanskom zaljevu “Željezara Split” u vremenu kad su upravljali poljski vlasnici (2008.), te tri cementare. Zbog planina u pozadini zaljeva vrlo je nepovoljna meteorološka situacija, naglasila je, jer bez bure nema izmjena zraka.

Vidič je iznijela podatke za razdoblje 2006.- 2009. po kojima je dnevni raspon koncentracije dušikova oksida u Kaštel Sućurcu bio i do 70, a gornja granica dopuštenog je 40. Izrazila je i sumnju u podatke Zavoda za javno zdravstvo, koji su uzimali srednje vrijednosti i po njima dobivali brojku ispod granične vrijednosti. Pokazalo se, zaključila je, da više za analizu nisu dovoljne tablice s brojevima i grafikoni. Činjenica da se ne prelaze granične vrijednosti, ne znači da niste pod pritiskom onečišćenja, poručila je Vidič.

______________________________________________

Zagađenje živom je najizraženije ispred bivšeg “Jugovinila”, jer je na tom području prisutnost žive deset do sto puta viša u sedimentu i dagnjama nego u ostalom dijelu Jadrana, a uz sve to živa se u sedimentu proširila po cijelom Kaštelanskom zaljevu.

Zaključak je to dr. Nevenke Mikac, znanstvene savjetnice Zavoda za istraživanje mora i okoliša Instituta “Ruđer Bošković”, izrečen na predavanju o zagađenju Kaštelanskog zaljeva živom, održanom u srijedu i četvrtak u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću u sklopu 10. festivala znanosti.

Dr. Mikac je naglasila i da nema novijih istraživanja o sadržaju žive i metil-žive u morskim organizmima cijelog područja Kaštelanskog zaljeva, a trebalo bi ih provesti jer “možda i ne postoji opasnost od njihova prevelikog unosa putem hrane u čovjeka, ali bi to trebalo potvrditi i ustanoviti monitoring program koji bi uključivao i praćenje žive i metil-žive u ribama”.

Od 25 do 50 tona žive ispušteno izravno u zaljev

Mjerenja provedena 2001. ispred bivšega “Jugovinila” pokazala su da u sedimentu ima do 60 mikrograma metil-žive po kilogramu, a normalno bi bilo deset mikrograma. Za usporedbu, rezultati na svim ostalim postajama u Jadranu pokazali su prisutnost metil-žive ispod graničnih vrijednosti. Posljedice su to činjenice da je živa iz “Jugovinila” otpuštana s otpadnim vodama izravno u zaljev, a procjene kazuje da se radi o 25 do 50 tona žive.

Proširenost zagađenja živom na cijeli zaljev posljedica je pak povezivanja žive s finim česticama u sedimentu koje valovi raznose na sve strane. Zagađenost se, pokazala su istraživanja, već odrazila na floru i faunu u zaljevu, pa su, među ostalim, primijećeni puževi s mekanom ljušturom.  – prenosi Slobodna Dalmacija