Narod se lako obmanjuje

Građani imaju dovoljno pouzdane «mjerne stanice» – svoja čula. Očima vide dim i prašinu, ušima čuju buku, njuhom čuju smrad. Imaju razum i savjest! I boje se nevjernici vjerovati onome što im je Bog dao. 

 

Velik udio žitelja Kaštela nema dovoljno novca za golu egzistenciju. Kako će oni kupovati kontejnerske mjerne postaje i filtre tvornicama?

Građani imaju Gradsku upravu, predstavnike županijske vlasti, inspekcije, Ministarstvo nadležno za zdravlje ljudi, Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša, Ministarstvo nadležno za gospodarski kriminal privatizacijske pljačke tvornica i dr. Međutim, isti, radi stjecanja enormna profita vlasnicima tvorica, dopuštaju ekozdravstvene zločine nad građanima.

Građani nemaju petlje reći istinu u lice!? Čak ni predstaviti se imenom na Portalu! Zašto se ne predstavite imenom, svi vi koji na Portalu izričete kritike, psovke, postavljate pitanja, dajete prijedloge?

PREŠUĆEN DEMANTI 

Građani imaju medije koje čitaju i vjeruju njihovim obmanama. Kao primjer može poslužiti tekst demantija upućen Slobodnoj Dalmaciji, kojeg niste imali priliku pročitati.

EKO FESTIVALOM GRAĐANA PROTIV EKOCIDA 

U Kaštelanskom zaljevu četiri spalionice bez filtra! 

Slobodna Dalmacija objavila je 1. 8. 2008. članak S krevetom pred tvornicu, novinara Jakov Žarko. U istom članku ekocid Cemexa neistinito se prikriva „milijunima eura uloženih u zaštitu okoliša“ a pažnja prebacuje na slično zlo Željezare. Kod toga, novinar ne imenuje i ne proziva odgovorne osobe Ministarstava, Županije, eko povjerenstva i Uprave gradova. Umjesto toga, koristi eko zdravstvene nevolje najugroženijih građana u blizini Željezare kako bi imenovao i neistinito i zlonamjerno teretio eko aktiviste.

Godinama javno ukazujem na probleme triju cementara i željezare. Dok su bile vlasništvo Hrvatske Države, s vrha vlasti osmišljeno su uništavane i obezvrjeđivane. Nakon istog modela “privatizacijske” pljačke, pretvorene su u spalionice opasna otpada bez filtra. Tako su privatnim vlasnicima postale izvor enormna profita, po cijenu drska i suluda eko zdravstvenog ekocida u Kaštelanskom zaljevu. Kod toga očituju se poznata imena: Nadan, Matulović, Mesić, Vukelić,… Obzirom da vlast dozvoljava tim tvornicama svakom očita najgora trovanja ljudi, izvjestan je vlasnički i profitni udio raznih domaćih moćnika i lobija.

Željezara rastali nekoliko desetaka tisuća tona željeza godišnje (s mogućnošću do 200.000 tona), a sav stvoren dim, plinove, otrove, buku, prašinu troske,… bez korištenja filtra “pokloni” građanima. Stravičan je prizor emisije gusta smradna dima koji suklja iz tvornice. Sa uzvisina vidljivo je, osobito u vrijeme kad izostaju vjetrovi, rasprostiranje otrovnog smoga preko Kaštela i Trogira, Šolte, Splita, Solina, Stobreća. Odgovorni iz Ministarstva za zaštitu okoliša i Željezare ne poriču očit ekocid, ali ne mijenjaju situaciju. Građane zavaravaju izjavama o brzoj ugradnji tvorničkih filtra. Ljudi trpe i obolijevaju a Ministarstvo zdravstva sramno i veleizdajnički šuti!  Situacija sa cementarama još je gora a planovi apokaliptični. Filtri Cemexa ne štite građane! Sveučilišni prof. dr. S. Uršić, na tvrdnje kako cementare u potpunosti zadovoljavaju sve važeće europske norme prilikom upotrebe alternativnog goriva, izjavio je javnim medijima da je to najgnusnija i najogavnija laž, ujedno i kriminalna neodgovornost. Cemexove tri tvornice godišnje, za proizvodnju 2 do 2,5 milijuna tona cementa, spale 270.000 tona nekontrolirana energenta-opasna otpada. Građanima “poklone” nesnošljivu buku, milijarde m3 nevidljive-submikroskopske prašine sa najgorim otrovnim tvarima, plinovima i dr. Cemex uzurpira zaštićene dijelove Kozjaka, preopterećuju gradske ulice teškim vozilima tvorničkog među transporta i drugo. Cemex nastoji na razne načine prikriti svoje pogubno djelovanje na zdravlje ljudi i okoliš.

Cementare su osobito predmet kritika ekoloških aktivista zbog planova spaljivanja gorivog dijela (oko 35%) komunalnog otpada (plastike, papira, kartona i drugog). Obzirom da je spaljivanje na nedovoljnim temperaturama i bez filtra za spalionice, to je suludi zločin! Za županijske/regionalne tzv. centre gospodarenja otpada, u kojima bi se prikupljao otpad za spaljivanje, EU institucije i banke izradile su i financirale inicijalne projekte, a od strane najviših državnih dužnosnika i institucija krivotvorene su studije zaštite okoliša. Za te “centre” protuzakonitih tehnologija postupanja s otpadom, spalionicu u Zagrebu i sanaciju javnih odlagališta planira se investicija od 3,25 milijardi eura do 2025. god. Tu se krije najveći planirani gospodarski kriminal i eko zdravstveni zločin u RH. U RH godišnje nastane 300.000 tona opasna otpada i 1,5 milijuna komunalnog otpada. Od pet cementara u RH, tri su u Kaštelanskom zaljevu. Ovdje, i bez tih planiranih dodatnih opterećenja, zdravstveni pokazatelji građana ukazuju na življenje u otrovnom plinskom koncentracijskom logoru.  Pouzdano je dokazana vodna povezanost planiranog “centra“ u Kladnjicama sa izvorom Jadra i drugim izvorištima. Slično, trovanje voda planira se i kod drugih „centara otpada“.

Navedeni kriminal i zločin „centara otpada“, cementara-spalionica i trovanja pitkih voda u Hrvatskoj, zastupaju razni lobiji. Kriminal i trovanja ljudi proglašavaju se nacionalnim i županijskim prioritetima zbog legalizacije enormnih menadžerskih provizija i biznisa kupnje zastarjelih ino tehnologija i „zbrinjavanja“ ino opasnog otpada.  Svi građani u Kaštelanskom zaljevu zdravstveno su ugroženi od postojećih prevelikih nekontroliranih zagađenja. Prljavi eko biznis i korumpirana vlast ne žele riješiti te probleme. Stvarna pomoć neće doći ni od političkih posrednika. Eko udruge, ako i nisu korumpirane, nemaju nikakvih drugih snaga osim upozoravati javnost. Sami građani odgovorni su i pozvani štiti svoja temeljna Ustavna prava na život i rad u zdravu okolišu.

OBMANA MJERNIH STANICA

U novinskom članku Slobodne Dalmacije Primorani vjerovati CEMEX-u mogu se pročitati obmane i čudne nelogičnosti. Nitko ne vjeruje u istinitost mjernih stanica, iako se za njih troše milijuni eura i kuna. Ministarstvo nadležno za okoliš, koje inače želi proširiti mrežu državnih mjernih stanica i želi «poboljšati zaštitu zraka i proširiti državnu mrežu mjernih stanica», ne želi mjernu postaju «Željezare».

Čitateljima se servira priča o malo bezopasne prašinice. Kao, padne malo na rukav jakete pa otreseš rukom i gotovo! A zapravo su Željezara i tri Cemexove tvornice spalionice opasna otpada, iako nemaju nikakve filtre. To je monstruozan zločin prema radnicima tih tvornica i građanima u širokom okružju Kaštelanskog zaljeva. Čitateljstvu se servira pljuvanje preko granice, a stvarni vlasnici i odgovorne osobe su iz našeg dvorišta. U novinskom članku piše kako je Cemex, sukladno rješenju Ministarstva iz 2004. godine postavio tri nove moderne automatske mjerne postaje za mjerenje kakvoće zraka. Međutim, postojeće i planirane mjerne stanice i informatički sustavi mjere i prikazuju podatke (kojima nitko ne vjeruje) samo za nekoliko otrovnih plinova i tvari emisija i imisija tih tvornica. Većinu postojećih trovanja odgovroni prešućuju i prikrivaju, dakle odobravaju! Takva manjkava mjerenja sa dviju postojećih mjernih postaja u Kaštelima i Splitu, u suradnji sa Cemexom, Ministarstvo i Agenciji za zaštitu okoliša, prenositi će podatke na server državne mreže i Internet stranici Agencije. Tako Kaštelanski zaljev zasigurno neće imati vjerodostojan informacijskog sustava zaštite okoliša o kakvoći zraka? Građanima se kroz medije obećavalo i u Rješenju Ministarstva iz 2001. za cementaru Sv. Juraj odredilo kako je vlasnik tvornice dužan o svom trošku mjeriti i podatke mjerenjem dobivene davati na uvid inspekcijskoj službi i jedinicama lokalne samouprave, na način da mjerni instrumenti trebaju imati stalna očitovanja u uredima zaduženim za zaštitu okoliša u Gradskoj upravi u Kaštelima. Prema istom Rješenju, vlasnik je dužan u izradu programa praćenja zagađenja uključiti sve stručne službe grada Kaštela i zadržati postojećih šest postaja mjerenja taložne tvari. Zašto odgovorni iz Gradske uprave šute? Ministarstva i inspekcije odobravaju monstruozna zagađenja, okom vidljiva kod Željezare i još veća, oku nezamjetljiva kod Cemexa! Cemex, ne želi preći na korištenje zemnog plina, iako se time postiže tisuće puta bolja ekološka situacija! Cemex i Željezara, ne želi smanjiti buku i ugraditi efikasne filtre za mnogobrojne otrovne plinove, teške metale, dioksine,…! Razlog je u tome što je takva eko zaštita skupa a narod, uz pomoć medija i eko prostitucije, lako se obmanjuje!

Pitanje zagađenja Kaštelanskog zaljeva i uopće okoliša je pitanje morala. Svi mravi jurišaju na nogu koja je ugazila na njihov mravinjak. Da li je svijest, savjest, moral,… današnjih žitelja Kaštelanskog zaljeva manja od instinkta malog mrava?  Zašto se ljudi koji trpe toliko boje, a oni koji grabe navodno nikog ne boje?? Nadan se hvali kako je bio direktor tvrtke koja je među pet najvećih u RH. Svakom riječi se vijori u Hrvatsku, a njeno gospodarstvo bi propalo da nije njega? Uistinu cementare su kriminalno privatizirane, a on i drugi slični svakim danom sve više tiči svoje nekretnine. Ministrica Marina također ima pametne dionice i zlatne lančiće? Što bi tek bilo da izgradi spalionice i centre otpada nad izvorima pitkih voda? Komu briga što su tvorničke emisije dozvoljene u plafon, kad ih nitko ionako ne kontrolira? Predsjednik Mesić, sa medijskim repom cementare iz Našica, unatoč upozorenja eko aktivista jesenas dolazi u Sv. Juru da hvali Cemexovu zelenu travu!? «Zbrinjavanje» opasna otpada najveći je svjetski biznis. Proizvodnja cementa sporedna je stvar. Tvornica cementa po toni proizvedena cementa proizvede i tonu CO2. Cemex godišnje sa 2 do 2,5 milijuna tona cementa proizvedenog, ispusti isto toliko tog stakleničnog plina. Za taj plin u Švedskoj bi platio 100 eura po toni ili, recimo, 200 milijuna eura godišnje. U Sloveniji bi ta ekološka naknada bila 40 milijuna eura godišnje. Pitajte Marinu, Nadana, Mesića i druge suvlasnike koliko Cemex i Željezara plati eko rente Hrvatskoj, dotično kome ode taj profit!?

Proziva me za Željezaru gost – poznati trtaš u službi prikrivanja eko mafije, koji se javno ne smije predstaviti imenom. Nije točno da sam iz HNS (ili bilo koje druge stranke) za vrijeme koalicijske vlasti pet godina bio predsjednik nadzornog odbora Željezare. Istina je da sam smijenjen nakon godine dana jer sam prozvao Ministra Vukelića i druge odgovorne iz Vlade i Fonda za osmišljeno uništavanje i prodavanje strateške tvornice za jednu kunu. Ni sada se ne ustručavam ponovo izjaviti: Ni pas ni vuk ne proždiru svoje mlade. To čini samo divlji vepar kad mu otrov proždranog izmeta zatruje mozak. Takvom divljem vepru slični su odgovorni za zagađenja Kaštelanskog zaljeva. Nisu to samo vlasnici tvornica, korumpirani ministri i inspektori, župani, gradonačelnici i drugi državni službenici. To su i mnogi drugi koji istima plješću, tepaju, ostavljaju rezervirane klupe na javnim priredbama i kažu: Ovo su naši! To su i svi intelektualci i morali koji na očiglednu katastrofalnu eko zdravstvenu pogibelj gnjuraju glavu u pijesak. To su zdravstveni radnici, koji znaju kakve opasnosti siju emitirani teški metali, otrovni plinovi, dioksini, radioaktivnost. To su i novinari koji šute ili obmanjuju javnost. To su i društveni javni morali, klubovi,udruge, pojedinci koji primaju sponzorstva i donacije najgorih zagađivača! To su i svi ljudi kojima truju obitelj a nemaju barem toliko hrabrosti koliko mali mrav!

Vinko Grgurević, 2008. godine

Narod se lako obmanjuje – Vinko Grgurević, 2008.