Prof. dr. sc. Stanko Uršić O OBMANAMA I DEZINFORMACIJAMA CEMEXOVA LETKA O SPALJIVANJU OTPADA I SMEĆA

 

Već neko vrijeme iz Cemexa “bombardiraju” nas problematičnim tekstovima u medijima ili još problematičnijim letcima, pokušavaju i drugim, ne manje problematičnim metodama  “uvjeriti” kaštelansko i splitsko pučanstvo u “bezazlenost” spaljivanja opasnog i drugih vrsta otpada/smeća u cementnim pećima svojih pogona Sv. Juraj i Sv. Kajo. U tom kontekstu potrebno je osvrnuti se, uz ostalo, na Cemexov nedavni letak. Taj je letak, ne odviše iznenađujuće, solidno popunjen dezinformacijama i obmanama od kojih će neke ovdje biti podvrgnute analizi.

 

DEZINFORMACIJA BR. 1  CEMEX: “Zamjenska goriva sigurna su… alternativa”

Stvarnost: zamjenska goriva poput opasnog otpada kao što su istrošeni željeznički pragovi, zatim gorivo dobiveno iz smeća, kao i druga, NISU UOPĆE NITI MOGU BITI SIGURNA ALTERNATIVA. Sva ta zamjenska goriva, svako na način određen sastavom, dovode do povećanih ispuštanja (emisija) kancerogenih tvari, ponajprije putem emisija nevjerojatno velikog broja submikronskih čestica opterećenih dioksinima i teškim (kancerogenim) metalima te napose ispuštanjem žive ali i toksičnih/ kancerogenih organskih spojeva u okoliš.

Navedene submikronske čestice, ali i vrlo otrovne plinovite tvari poput žive, ne zaustavljaju niti mogu zaustaviti filtri dizajnirani samo za cementnu prašinu. Za opterećenje submikronskim česticama (i živom) koje normalno prolaze kroz filtre za prašinu, nema nikakve kontrole. A radi se upravo o najopasnijim emisijama izazvanim spaljivanjem “zamjenskih goriva”.

DEZINFORMACIJA BR. 2 CEMEX: “Zamjenska goriva.. su korisna alternativa”

Stvarnost: Nemjerljivo je nekorisno za pučanstvo u širem okolišu cementare, to jest za pedeset tisuća Kaštelana i preko sto tisuća Splićana imati povećan broj kancerogenih, hormonalnih i drugih pobolijevanja i smrti od toksičnih onečišćenja, ponajprije zraka, do kojih dolazi ispuštanjem iz cementare koja se koristi suspaljivanjem otpada i smeća. PRECIZNIJE, KORISTI MOŽE IMATI U TOM SLUČAJU SAMO CEMEX! (NAJVIŠE NAPLAĆIVANJEM PREUZIMANJA OPASNOG OTPADA POPUT ISTROŠENIH PRAGOVA).

Epidemiološke studije mogu dati uvide u nastale štete, ali naknadno, kad je šteta već učinjena. Ako uopće budu i provedene! S druge strane, veličina osobnih i obiteljskih tragedija pritom, pa i materijalni problemi pojedinaca i njihovih obitelji, stoje nasuprot koristi CEMEXA. Jedino CEMEX može imati tu koristi, dok, osim svih izravno pogođenih, i hrvatsko zdravstvo i hrvatski državni proračun imat će od toga nesagledive financijske troškove i štete. Te štete nažalost, zasad  se zanemaruju, a postoje sumnje da se čak i prikrivaju. CEMEX neće zbog toga platiti ni kune odštete. 

 

DEZINFORMACIJA BR. 3 CEMEX: “Neće biti povećanog utjecaja na zdravlje i okoliš”

Stvarnost: Porast teških endokrinih poremećaja, smanjenje i poremećaji imuniteta, porast karcinoma i hormonalnih poremećaja i brojne druge teške štete za zdravlje ljudi koje uzrokuju dioksini, živa, teški metali i  ostali otrovi ne može se izbjeći, premda nitko to neće epidemiološki pratiti kao što ni prijelaz od ugljena na petrolkoks nitko nije adekvatno pratio. Razlozi za povećanje utjecaja sljedeći su:

Navedeni otrovi neizbježno nastaju kod spaljivanja opasnog otpada kao što su istrošeni željeznički pragovi ili drugo smeće. Postojeća tehnologija proizvodnje cementa jednostavno je takva da je to nemoguće izbjeći. Ta se tehnologija neće u tom smislu nimalo mijenjati ubuduće jer bi se tada izgubila financijska prednost spaljivanja bez intenzivnog (skupog) čišćenja dima. S dimom izlaze milijuni milijardi submikronskih otrovnih čestica, neprestano i neizbježno. U jednom jedinom prostornom metru dima može  biti i više 10 MILIJARDI MIKRONSKIH I DALEKO VIŠE SUBMIKRONSKIH ČESTICA! One neometano prolaze kroz filtre za cementnu prašinu u okoliš. Te su čestice naime, od stotinu do više od tisuću puta sitnije od čestica prašine koju filtri mogu zaustavljati. Udisanje onečišćenog zraka ne može promijeniti nikakva promidžba niti dezinformacija, niti nedostatak adekvatne zakonske regulative i efektivne kontrole niti će zbog toga milijarde (dopuštenih u jednom jedinom prostornom metru!) čestica nestati iz dima.

Premda su efektivno najopasnije, submikronske čestice nikad se ne mjere!! To ujedno znači da nema nikakve kontrole i nikakve obveze otklanjanja najgorih emisija!! To jest rupa u zakonima, ne samo hrvatskim, ali to nije razlog da se pred činjenicama zatvaraju oči. Niti da se korištenje rupe u zakonima smatra korektnim postupanjem, još manje da se pred evidentnim opasnostima neodgovorno pravimo kao da ništa nismo znali. Ljudsko zdravlje, pogotovo kad su djeca u pitanju, moralo bi biti važnije.

 

DEZINFORMACIJA BR. 4 CEMEX: “dioksini i furani se razgrađuju na temperaturi iznad 1100^OC , na visokim temperaturama cementne peći (do 2000^OC).

Stvarnost: dioksini (i dibenzofurani) IZLAZE IZ CEMENTNE PEĆI I NESMETANO PROLAZE KROZ FILTRE U OKOLIŠ. ZBOG VRLO VELIKIH KOLIČINA DIMA I DUGOTRAJNOG RADA PEĆI, TE S DRUGE STRANE NEZAMISLIVE TOKSIČNOSTI DIOKSINA, I PRIVIDNO MALENE EMISIJE VRLO SU ŠTETNE I OPASNE.

Te su emisije DIOKSINA I FURANA posljedica nepotpune razgradnje i ponovnog nastajanja dioksina u određenim zonama peći. Poznato je naime da, prvo, dioksini ponovno nastaju iz neizgorenih fragmenata koji itekako mogu “preživjeti” relativno kratkotrajni prolazak kroz visokotemperaturne zone i napose zone neizbježnih hidrodinamičkih nehomogenosti koje dovode do nehomogenosti izgaranja. Tu su važne grafitu slične čestice (kao kod čađi), i važni su katalitički procesi koju uključuju teške metale ali i mineralne čestice. (To uključuje također rekombinacijske radikalske procese na visokim temperaturama)  Rezultat: dobro poznati put (de novo synthesis, znatno složeniji nego što se u početku mislilo!) ponovnoga nastanka  dioksina koji potom izlaze u okoliš.

      Drugo, efektivno neizbježan, vrlo važan i velik dio dioksinskih emisija posljedica je neujednačenog radnog režima procesa, prekida i sličnih situacija kojih ima mnogo tijekom rada peći ( treba uzeti u obzir da radi godišnje oko 8000 sati).

      Treće, dovoljno je da vrlo mali postotak goriva čak i u urednom režimu nepotpuno izgara (tako je uvijek i nemoguće je to spriječiti) pa da nastale količine dioksina budu znatne, s obzirom na strahovitu štetnost dioksina (dioksini djeluju štetno i na razini tisuću puta manjoj od milijarditog dijela grama).

 

DEZINFORMACIJA I OBMANA BR. 5 CEMEX: “teški metali poput olova , kroma i ostalih vezuju se u klinker minerale i ugrađuju se u poluproizvod – klinker”

Stvarnost: Nikada se SVE ne ugrađuje niti se može ugrađivati sve! Preko čestica ulaze u pluća: teški metali, krom, olovo, talij, nikal, ali i kadmij, arsen, barij, berilij i još deset drugih metala, živa također i izravno! Submikronske čestice ne izlaze više van iz pluća kad jednom uđu!

Živa, vrlo opasni teški metal kao i jednako opasni talij, nimalo se ne ugrađuju! Sva živa i talij izlaze van! Istrošeni pragovi teško su opterećeni živom! A onaj ostatak drugih, poput kroma primjerice, koji se ne ugradi, samo je prividno malen. Taj ostatak izlazi napolje u obliku spomenutih milijuna milijardi otrovnih submikronskih čestica koje kada jednom uđu u pluća nikad više ne izlaze. Deset posto arsena i skoro dvadeset posto kadmija ne ugrađuje se, ostatak drugih, poput kroma primjerice, koji se ne ugradi, samo je prividno malen. U okolišu Cemexove cementare u Davenportu, Kalifornija, nađen je kancerogeni heksavalentni krom u deset puta većim koncentracijama od očekivanih. Pogon je zatvoren u travnju 2010. Sumnja se također da je jedan od mogućih izvora toga karcinogenog heksavalentnog kroma mljevenje klinkera. To je još gori, ali nipošto nepredvidivi scenarij za emisije čestica koje sadrže teške metale.

 

DEZINFORMACIJA  BR. 6 CEMEX: “filtar rotacijske peći …filtrira 99.99% krutih čestica”

Stvarnost:  DOPUŠTENO je ispuštanje je 30 mg po prostornom metru dima, što samo za površni pogled može izgledati malo. Međutim, to odgovara barem 15 milijardi mikronskih čestica odnosno 120 milijardi submikronskih, veličine 0.4 mikrona po jednom prostornom metru! Reklamni podatak od 99.99% nužno je promotriti u svjetlu ovih činjenica. Čak ako bi i povjerovali da CEMEX u realnim uvjetima postiže i tih 99.99%, ostaje golemi problem stalnog onečišćenja zraka nevjerojatno velikim brojem otrovnih čestica.

 

DEZINFORMACIJA I OBMANA BR. 7 CEMEX: “sve čestice i plinovi koji prođu kroz filtre kontinuirano se mjere na izlazu iz dimnjaka i daleko su niže od zakonom propisanih graničnih vrijednosti ”

Stvarnost:  Prvo, najopasnije, submikronske čestice uopće se ne mjere. Nikada, a kamoli “kontinuirano”. U praksi, isto vrijedi za dioksine. A kad bi ih i mjerili, obveza bi bila jednom do dva puta godišnje. Za ostalih 8000 sati rada peći ne postoje jamstva. Niti mogu postojati, ne postoji “idealno” postrojenje, niti može postojati takvo koje bi radilo neprestano kao u režimu koji se koristi kod mjerenja (unaprijed najavljenih uostalom, ako ih uopće ima). Ostaju samo dezinformacije za naivne i neupućene.  Selektivno mjerenje tek dijela emisija (i to onih manje opasnih!) ni u kojem se slučaju ne može se nazivati kontinuiranim mjerenjem svih emisija.

 

DEZINFORMACIJA BR. 8 CEMEX: “Zadržavanje plinova u peći na temperaturi 2000^OC traje 6 sekunda” (vidi letak Cemexa).

Stvarnost: Činjenice su bitno drukčije.

1. Cemex navodi da 30% goriva troši za predkalcinaciju, dakle ne u peći već u kanalu dimnih plinova gdje su gorionici za koje navodi da mogu koristiti samo ugljen, petrolkoks i mazut. To znači, prema Cemexovim navodima, da bi gorivo za peć bilo 80 000 tona drvnog otpada (pragova) te 39 000 tona ugljena/petrolkoksa godišnje, uz satnu potrošnju petrolkoksa od 4.9 tona + 10 tona drva od pragova ( mase uzete iz CEMEX-ove studije, predvidivih 8000 sati rada peći godišnje). Prvo je pitanje može li se uopće s omjerom lošeg goriva (drvo) i petrolkoksa 2:1 postići 2000^OC, što je inače temperatura samo u najtoplijem dijelu plamena (dakle niti u cijelom plamenu). Poznato je da se, primjerice, s plinom kao gorivom, iako je plin bolje gorivo računano po jedinici mase, ne može postići ta temperatura (zbog volumnih odnosa pri izgaranju). Tehnološki, za proizvodnju klinkera to nije smetnja, jer se toplina plamena u zoni sintriranja prenosi dovoljno, radijacijski, na sirovinu koja u toj zoni, za razliku od plinova, boravi dugo (potrebno da temperatura sirovinske mase na obodu peći bude oko 1400^OC).  

2. Uz dijametar peći (Cemexov podatak ) od 4.6 metara, 10% sirovine u peći, i dužinu peći 70 metara, prosječnu temperaturu 1200^OC u cijeloj najtoplijoj prvoj zoni peći, cca 25 metara dužine, (glavnina prijenosa topline ondje radijacijska) protok plinova kroz CIJELU peć traje najviše 7 – 8 sekundi, to jest u najtoplijoj zoni to može biti nešto više od dvije sekunde (minimalna brzina protoka uz planiranu potrošnju petrolkoksa i drva bila bi 10 metara u sekundi, dok plin/ugljena prašina iz uobičajenih plamenika izlaze brzinom 22 – 45 metara u sekundi. (Uz “Cemexovu temperaturu” ta bi brzina morala biti znatno veća zbog većeg volumena plinova na višoj temperaturi pa bi i prolazak plinova kroz zonu bio kratkotrajniji. Napisati osim toga, kao u Cemexovom letku da plinovi izvan zone plamena imaju 2000^OC obična je budalaština koja mora pobuditi sumnje u namjere da se manipulira neupućene).

Zadržavanje u zoni 2000^OC traje najdulje do 1 sekunde, nipošto 6 sekunda kako glasi Cemexova “informacija”. U plamenom dijelu temperatura nije posvuda 2000^OC ( a uz drvo kao gorivo vjerojatno nije nigdje) dok je brzina protoka u tom dijelu bitno veća nego u okolnoj zoni budući da zona plamena zauzima manje od 5 % volumena najtoplijeg dijela peći. Dio procesa izgaranja ne odvija se u najtoplijem dijelu plamena, uz ostalo i zato jer miješanje sa sekundarnim zrakom (više od 1000^OC hladnijim od najtoplijeg dijela) počinje već u neposrednoj blizini otvora plamenika. Ipak, veći problem od ovakvog “natezanja” temperature za neupućeno pučanstvo, predstavlja neumoljiva činjenica NEHOMOGENOSTI I, POGOTOVO, BROJNIH PREKIDA NORMALNOG RADNOG REŽIMA ŠTO DRASTIČNO MIJENJA OKOLNOSTI ODVIJANJA PROCESA.

Napokon, ozbiljna pitanja ostaju uz SADAŠNJI režim rada, budući da je petrolkoks gorivo koje može imati znatno više nezgodnih sastojaka nego ugljen. Naime, VEĆ SADA, prema Cemexovim navodima, 30% GORIVA IZGARA u procesu predkalcinacije, ne u glavnoj peći, NA BITNO NIŽIM TEMPERATURAMA OD ONIH U PEĆI, ŠTO CEMEXOVU “BAJKU” O POTPUNOM IZGARANJU NA VISOKIM TEMPERATURAMA ČINI KRAJNJE UPITNOM, DOK O “UGRAĐIVANJU TEŠKIH METALA IZ GORIVA U KLINKER” NE MOŽE BITI NITI GOVORA. Tu trebaju tražiti jedan od mogućih odgovora i oni koji se sada žale da u okolišu Cemexa povremeno osjećaju da vonja po nepoznatim tvarima ili imaju problema s disanjem. 

 

DEZINFORMACIJA BR. 9 CEMEX: “suspaljivanjem se oslobađa količina CO₂ jednaka onoj  koja bi nastala od razgradnje na odlagalištu”.

To je točno samo ondje gdje se sav otpad pretvara u smeće i baca na odlagalište, premda i ondje proces nastajanja CO₂ traje desetljećima dok Cemex “oslobađa” CO₂ u vrlo kratkom vremenu, u kojem zbog toga bitno više opterećuje klimu. Cemex ne kani poštovati ekološko načelo po kojem se ne smije stvarati smeće. Dok se licemjerno poziva na obveze iz Kyota, Cemex se gura u lanac ekološke zaostalosti podupirući stvaranje smeća namjerom da smeće koristi za spaljivanje. Glede otpada, ekološke se obveze poštuju ako se otpad reciklira i ne stvara smeće, pa nema potrebe ni za odlagalištem niti za spaljivanjem u cementari. I tek tada se može govoriti o smanjenju emisija CO₂ od otpada. Upravo spaljivanje dijela smeća kao zamjenskog goriva poticaj je stvaranju smeća i zloporaba civilizacijske zaostalosti zbog koje se stvara smeće. U tisućama gradova širom svijeta nastoji se to spriječiti (zero-waste concept, tromiljiunski Toronto primjerice, ili Canberra, glavni grad Australije. Zakon nalaže obvezu minimalno 70% recikliranja u cijeloj četrdesetmilijunskoj Kaliforniji, preko 80% recikliranja ima u četirimilijunskom području San Francisca, isto tako u cijeloj Gornjoj Austriji ili području oko Trevisa i u tisućama gradova i mjesta širom civiliziranog svijeta). Cemex se ovdje pojavljuje kao promotor civilizacijske zaostalosti i daljeg podupiranja i poticanja nastajanja smeća, iz očito egoističnih razloga, ne vodeći ni najmanje brige o štetama za pučanstvo niti o daljem trajanju civilizacijske zaostalosti glede ekološkog pristupa postupanju sa otpadom.

                                                                          Prof. dr. sc. Stanko Uršić